Bol — izazov i poticaj. Filozofijsko–teologijski esej o boli

Bol je u nekom smislu riječi višeznačnan fenomen, neizbježan pratitelj svake ljudske biografije, multidimenzionalan problem, izazovna tema — zapravo tajna. Kao takva, bol postavlja pitanja i traži odgovore. U filozofiji (od Epikura preko Platona i Aristotela, Augustina, Tome Akvinskoga, I. Kanta, J. Benthama, M. Schelera, E. Husserla, H. Bergsona, M. Mearlau–Pontyja, J. P. Sartrea do E. Levinasa, L. Wittgensteina, M. Heideggera, K. Jaspersa, H. G. Gadamera, D. J. Chalmersa, Th. Nagela ili S. Kripkea) bol je kao tema često isključena iz »metafizičkih« propitivanja. Tako se danas bol rado promišlja tek samo kao prirodoznanstveni fenomen i medicinski problem. Ipak, bol je znak nečega dubljeg. Odnosi se na ljudsku konačnost, krhkost, ranjivost i smrtnost. Pokazuje čovjeku da s njime nešto nije u redu. Kao takva, ona je i početak otklona od sebe; poticaj na buđenje onoga o čemu govore etika i religija, naročito kršćanstvo.
Pain is, in a sense, a polysemantic phenomenon, an inevitable companion to every human biography, a multidimensional problem, a challenging topic — more precisely, a mystery... As such, pain raises questions and demands answers. In philosophy (that of Epicurus through Plato and Aristotle, Augustine, Thomas Aquinas, I. Kant, J. Bentham, M. Scheler, E. Husserl, H. Bergson, M. Mearlau –Ponty, Sartre to E. Levinas, L. Wittgenstein, M. Heidegger, K. Jaspers, H.–G. Gadamer, D.J. Chalmers, Th. Nagel and S. Kripke) the topic of pain has often been excluded from »metaphysical« questioning. Thus, today we tend to reflect upon pain only as a natural phenomenon and a medical issue. However, pain is a sign of something more profound. It implies human finitude, fragility, vulnerability and mortality... It indicates that there is something amiss within... Thus, it is the beginning of a deviation from its very self: a stimulus to awaken us to the issues of ethics and religion, and especially to Christianity.