Ured europskog javnog tužitelja između prava EU-a i nacionalnog prava: izazov učinkovite sudske zaštite

Even though the European Public Prosecutor’s Office (EPPO) aims to Europeanise prosecution, the relationship between EU and national law is not always clear, and many areas concerning the EPPO are left to national laws to regulate. As a consequence, effective judicial protection and remedies are not secured in the EPPO Regulation. Bearing in mind that the EPPO is a European agency, fundamental rights and the rule of law must be safeguarded in its operation. The focus of this article is on three levels of effective judicial protection in the operation of the Regulation at the EU level: preliminary questions before the CJEU, EU benchmarks on the rights of the defence, and the relationship between the EPPO and the European Anti-Fraud Office (OLAF). The article aims to shed light on the gaps in, but also on the potential avenues for, effective judicial protection in the context of the operation of the EPPO.
Cilj je ovog članka rasvijetliti propuste, ali i postojeće mogućnosti osiguranja sudske zaštite temeljnih prava u kontekstu djelovanja Ureda europskog javnog tužitelja. Iako je Ured EJT-a europsko tijelo postupka, zaštita temeljnih ljudskih prava na razini EU-a u svezi s njegovim djelovanjem Uredbom Vijeća (EU) 2017/1939 od 12. listopada 2017. o provedbi pojačane suradnje u vezi s osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja nije osigurana u dovoljnoj mjeri, već je uglavnom prepuštena nacionalnim pravnim sustavima i sudovima. Ni sam odnos između nacionalnog prava i prava EU-a nije u potpunosti razjašnjen. Članak se fokusira na tri nivoa osiguranja učinkovite sudske zaštite na razini EU-a u kontekstu Uredbe. U prvom dijelu razmatra se učinkovitost sudske zaštite pred Sudom Europske unije. Ta zaštita u stvarnosti je ograničena. Jurisdikcija Suda EU-a postoji samo u sporovima vezanima za naknadu štete koju je prouzročio Ured EJT-a prema čl. 268. UFEU-a, ima ograničenu ulogu u tužbama za poništavanje akata Ureda EJT-a prema čl. 263. UFEU-a pokrivajući samo odluke Ureda EJT-a o odbacivanju slučaja te mu se mogu postaviti preliminarna pitanja u određenim slučajevima. No upravo je posljednje ključno za nacionalne sudove u osiguranju učinkovite sudske zaštite u svezi s djelovanjem Ureda EJT-a. U drugom dijelu rada razmatra se primjenjivost minimalnih standarda prava obrane u kontekstu djelovanja Ureda EJT-a. Opseg prava osumnjičenih i optuženih osoba u djelovanju Ureda EJT-a minimalistički je uređen čl. 41. Uredbe o Uredu EJT-a. Provedbu te zaštite osiguravaju akteri na nacionalnoj razini u skladu s pravom EU-a i nacionalnim pravom. Uz osiguranje prava obrane i prava na pravično suđenje u skladu s Poveljom kao minimum bilo koji osumnjičenik ili optuženik u kaznenom postupku Ureda EJT-a imat će procesna prava predviđena pravom EU-a uključujući pravo na tumačenje i prijevod, pravo na informacije, pravo na pristup odvjetniku, pravo na pravnu pomoć i pretpostavku nedužnosti te pravo na šutnju. Od iznimne je važnosti zato i adekvatna implementacija relevantnih direktiva s obzirom na to da zaštitu osiguravaju nacionalna prava, a države članice uvijek mogu osigurati i višu razinu zaštite. Treći dio rada bavi se analizom pravnog okvira primjenjivog na odnos između Ureda EJT-a i Europskog ureda za borbu protiv prijevara, OLAF-a. Uredba o Uredu EJT-a predviđa suradnju s OLAF-om. Tijekom istrage koju provodi Ured EJT-a Ured može zatražiti od OLAF-a informacije te stručnu i operativnu podršku, pomoć oko koordinacije određenih radnji nadležnih nacionalnih upravnih tijela i tijela Unije, kao i provođenje upravnih istraga. Iako Uredba o Uredu EJT-a uređuje suradnju s OLAF-om, potencijal te suradnje mnogo je širi. Autor napominje da se i u tom odnosu mora osigurati kontinuitet visoke razine zaštite prava. Zaključno autor upozorava na postojanje praznina u djelotvornoj sudskoj zaštiti u trenutačnom pravnom okviru. Ured EJT-a treba tretirati kao europsko tijelo čiji rad mora biti poduprt čvrstom zaštitom temeljnih prava i zaštitnim mjerama vladavine prava uopće.