Sveta pričest i štovanje euharistijskog otajstva izvan mise (II.)

Autor u ovom radu analizira Rimski obrednik: "Sveta pričest i štovanje euharistijskog otajstva izvan mise". Obrednik Je utemeljen na najvažnijem teološkom načelu o euharistijskom otajstvu, naime da Je euharistijsko slavlje, misna žrtva središte liturgijskog života Crkve, te stoga izvor i svrha svih vidova štovanja euharistije izvan mise. Stoga misa ima prednost pred svim oblicima štovanja euharistije izvan mise. Obrednik prihvaća i pretoče u obrede ispravne teološke norme i upute o štovanju euharistijskog otajstva sadržane u raznim posaborskim dokumentima, ali donosi i neke nove. Upravo stoga ovaj obrednik dijeljenje pričesti i sve oblike štovanja euharistije izvan mise usko povezuje s misom i naglašava da svi ti oblici štovanja počinju od mise, proširuju milost euharistijske žrtve i na one koji nisu mogli sudjelovati na misi, i ponovno ih upućuju i pripravljaju na buduća euharistijska slavlja. Kristu u euharistiji treba se klanjati, ali prije svega taj sakrament treba blagovati, jer je blagovanje prvotnije od klanjanja. Prvotna svrha čuvanja euharistije nakon mise jest davanje popudbine bolesnicima, na drugom mjestu je dijeljenje pričesti onima koji nisu mogli sudjelovati na misi, a klanjanje dolazi na treće mjesto. I kad govori o opravdanosti i potrebi dijeljenja pričesti izvan mise, obrednik jasno ističe da pričest pod misom spada na bit mise, te vjernici najsavršenije sudjeluju u misi, ako se pričeste nakon svećenikove pričesti, i to hostijama posvećenima u toj misi, ali preporučuje i pričest izvan mise, koja je također bitno povezana s misom. Obrednik opetovano naglašava da i svi ostali oblici štovanja euharistije izvan mise: klanjanje, izlaganje, euharistijski blagoslov, euharistijske procesije i kongresi, imaju svoje izvorište u euharistijskoj žrtvi i stoga ona treba biti središte i vrhunac, polazna i dolazna točka svih oblika štovanja euharistije. Pastoralna praksa pokazuje da još uvijek ima postupanja koja nisu u skladu s ispravnim teološkim načelima ovog obrednika. Potrebno gaje dobro upoznati, da bi se moglo po njemu postupati. Ovim radom želimo tome pridonijeti.
In this work the author analvzes the Roman Book of Rites: "Holy Communion and the Observance of Eucharistic Mystery out of Mass". This Book of Rites is founded on the most important theological principle about the Eucharistic mystery which says that the Eucharistic celebration, mass offering, is the focal point of the liturgic life of Church, and, therefore, the origin and purpose of ali kinds of Eucharistic observance out of mass. In this Book of Rites, correct theological norms and instructions on the observance of Eucharistic mystery, contained in various post council documents, are accepted and converted into rites, but it also brings some new ones. That's that reason why, in this Book of Rites, the Holy Communion and ali other forms of Eucharistic observance out of mass are closely related to the mass. It is stressed that ali these forms of observance begin from the mass, extending the grace of the Eucharistic offering to those who are not able to participate in the mass, and again guiding them and preparing them for the future Eucharistic celebrations. Pastoral practice shows that there are still some procedures which are not in accordance with the correct theological principles of this Book. One should study it well to be able to act upon it. We wish to contribute to it with this work.