Adultery and the Gaze: A Reading of Lucrezia Tornabuoni’s Story of Devout Susanna (La istoria della casta Susanna)

The crucial knot of Lucrezia Tornabuoni’s Story of Devout Susanna (La istoria della casta Susanna) is the narrative insistence on the reifying eff ects of a gaze gendered as male: Susanna is, as in the apocryphal/deuterocanonical account, represented as an object of voyeurism. It is my aim to show the subtle ways in which Tornabuoni’s depiction of Susanna embraces a series of allusions to other female fi gures such as Dante’s Matelda, Beatrice and Proserpina (Pg XXVIII, XXX, XXXI), Petrarch’s Laura and Danaë (RVF 126, 23). Carrying the plurivocal traces of other women represented as visual objects, Tornabuoni’s reinterpretation of the biblical heroine suggests how the objectifying eff ects of the male gaze can slide from exaltation to abasement, from love to rape. After having evoked the equally detrimental repercussions of the female gaze when it reproduces the logic of domination (Medusa), the sacred narrative seems to open up, in its fi nal part, to another account of an allegedly adulterous woman (Jn, 7.53-8.11). By means of this intertextual inclusion the verbal texture of Tornabuoni’s Susanna operates to endow the female protagonist with a Christlike visual stance, one that holds the potential to subvert and transcend the dominance-submission dynamic.
Pripovjedni naglasak na štetnim posljedicama voajerističkog muškog pogleda jedna je od ključnih značajki djela La istoria della casta Susanna fi rentinske pjesnikinje Lucrezije Tornabuoni de’ Medici, u kojemu se, u skladu s biblijskim predloškom, ženski lik Suzane prikazuje kao objekt muškoga skopofi lskog impulsa. Prikaz biblijske junakinje u sakralnom spjevu Lucrezije Tornabuoni protkan je aluzijama na druge ženske likove, kao što su, na primjer, Danteova Matelda, Beatrice i Prozerpina (Čist. XXVIII, XXX, XXXI), Petrarkina Laura i Danaja (RVF 126, 23). Spomenutim tragovima drugih ženskih fi gura koje se prikazuju kao vizualni objekti, revizija kojoj Tornabuoni podvrgava Suzanu sugerira kako učinci muškoga pogleda mogu lako kliznuti iz veličanja žene u njezino ponižavanje, iz iskazivanja ljubavi u nasilje. Nakon evokacije podjednako štetnih posljedica ženske vizualnosti kada ona reproducira patrijarhalnu dinamiku (Meduza), sakralni se spjev obogaćuje, u svojem završnom dijelu, aluzijom na drugu priču koja također tematizira navodni ženski preljub (Iv 7, 53-8,11) te na taj način intertekstualno obdaruje protagonistkinju pogledom nalik na Kristov, pogledom koji uspješno nadilazi logiku dominacije.