Pavao - uzor kršćanskog ponašanja

Pošavši od činjenice da je Pavao jedini novozavjetni pisac koji poziva svoje naslovnike da ga oponašaju, istražili smo tekstove u kojima to čini. Budući da Pavao u svojim izvornim spisima nigdje izričito ne govori o sadržaju oponašanja – to će se pojaviti tek u deuteropavlovskim spisima – taj smo sadržaj mogli izvući samo iz širega konteksta njegovih poziva. Ustanovili smo da je sadržaj toga poziva uvijek usmjeren na Kristov križ koji je našao odraza u Pavlovu vjerovjesničkomu životu i koji, premda je Židovima sablazan a Grcima ludost, na različite načine očituje svoju spasiteljsku snagu upravo u konkretnim životnim situacijama pojedinaca i zajednice. Patnje zbog Evanđelja, zajedništvo a ne razdori zbog križa, novo vrjednovanje stvarnosti, potreba rada i zauzimanja za zemaljske stvarnosti, sve su to elementi sadržaja zbog kojih Pavao hvali ili poziva svoje naslovnike kad im sebe stavlja kao uzor ponašanja, odnosno oponašanja.
Starting from the fact that Paul was the only new-testament writer who calls his addressees to imitate him, we have researched the texts in which he is doing so. Since nowhere in his original texts Paul explicitly speaks about the content of imitating, which will appear later in deutero-Pauline documents, we could extract that content only from a wider context of his calls. We have found that the content of that call is always directed to Christ’s cross which was reflected in Paul’s life and which, though blasphemy to the Jews and madness to the Greeks, in various ways manifests its redeeming power exactly in concrete life situations of an individual and community. Sufferings because of the Gospel, togetherness, not discords, because of the cross, reappraisal of reality, necessity to work and pleading for earthly realities, all these are the elements of the contents because of which Paul either praises or calls his addressees when giving himself as a model of behaviour, i.e. of imitation.