ŽIVOT I FILOZOFSKA PROMIŠLJANJA BOŽE MILANOVIĆA. U POVODU 120. OBLJETNICE ROĐENJA I 30. OBLJETNICE SMRTI

Božo Milanović (Kringa, 10. X. 1890. – Pazin, 28. XII. 1980.) istarski je svećenik, rodoljub, znanstveni, društveni i kulturni djelatnik. Već od rane dječačke dobi upijao je hrvatske narodnjačke ideje. Jedan je od istarskih značajnika onoga doba, koji su svojim političkim djelovanjem promicali prava hrvatskoga naroda. Najznačajniji, a ujedno i najplodniji period Milanovićeva života vrijeme je između dvaju svjetskih ratova, kada je bio proganjan od talijanskoga fašističkog okupatora, pa je veći period međuraća proveo u internaciji. Najpoznatiju ulogu imao je kao jedan od predstavnika Istre na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1946. godine, na kojoj se odlučivalo o sudbini Istre nakon rata. U članku se razmatra njegov životni put, kao i dio njegove znanstvene djelatnosti vezane uz filozofiju. Naglasak je dan njegovome kršćanskome promišljanju u filozofskome duhu.
Božo Milanović (Kringa 10.10. 1890 - Pazin 28.12.1980) was an Istrian priest, patriot, active in the scientific, social and cultural field. Since early boyhood he was inspired by the Croatian populist ideas. He is one of the prominent Istrian personalities which through their activity promulgated the rights of the Croatian population. The most important, and also the most fertile period Milanović’s life is the time between two World Wars when he was persecuted by the Italian fascist occupation, so that he spent most of that time in internment. He played an important role during the Peace conference in Paris in 1946, where destiny of Istria after the WW2 was decided. In the article his life path is presented as well as a part of his scientific activity related to philosophy. The accent is set upon his Christian reflection in the spirit of philosophy.