Važnost valsartana u liječenju hipertoničara s erektilnom disfunkcijom

Erektilna se disfunkcija, prema više autora, pojavljuje u više od 50 % muškaraca, napose srednje i više dobi, koji boluju od arterijske hipertenzije. Arterijska hipertenzija, ali i neki lijekovi koji se uporabljuju u njezinu liječenju, mogu nizom patofizioloških mehanizama (ateroskleroza na krvnim žilama koje opskrbljuju tkiva odgovorna za erekciju, simpatikotonija i disregulacija vaskularnog tonusa erektilnog aparata, loša remodelacija i sniženje elastičnosti krvnih žila erektilnog aparata, promjene u strukturi kavernoznog tijela te povećanje koncentracije slobodnih radikala i peroksidacije lipida u penilnome tkivu) uzrokovati poremećaje erekcije. Nasuprot tomu, ima više istraživanja u posljednjih petnaestak godina koja dokazuju pozitivan utjecaj valsartana u poboljšanju erektilne disfunkcije, pa i orgazmične funkcije, spolne želje i zadovoljstva spolnim odnosom te u povećanju njihova broja u bolesnika koji boluju od arterijske hipertenzije. Osnovni mehanizam toga djelovanja jest inhibicija lokalnog angiotenzin- konvertirajućeg enzima, ali postoje i drugi posredni mehanizmi. Stoga se može zaključiti da valsartan, uz dobru antihipertenzivnu učinkovitost, tolerabilnost i organoprotektivni učinak, ima naglašeni proerektilni učinak te je dobar izbor u bolesnika s arterijskom hipertenzijom i erektilnom disfunkcijom, osobito ako je riječ o pretilim bolesnicima i bolesnicima sa šećernom bolešću. Istraživanjima na životinjskom modelu pokazano je da bi valsartan mogao biti i dobro terapijsko sredstvo za erektilnu disfunkciju u dijabetičara, no za potvrdu takve tvrdnje potrebna su dodatna istraživanja na humanom modelu.
According to multiple authors, erectile dysfunction manifests in over half of the male population with arterial hypertension, especially in middle-aged or older men. Arterial hypertension, but also some of the medication used to treat it, can lead to erectile dysfunction through a number of pathophysiological mechanisms (atherosclerosis in the blood vessels supplying the tissue responsible for the erection, sympathicotonia and dysregulation of the vascular tonus of the erectile organ, poor remodeling and lowered elasticity of blood vessels in the erectile organ, changes in the structure of the cavernous body, and increased concentration of free radicals and lipid peroxidation in the penile tissue). On the other hand, several studies over the recent 15 years have found a positive influence of valsartan on the improvement of erectile dysfunction, as well as orgasmic function, sex drive, and intercourse satisfaction and frequency in patients with arterial hypertension. The basic mechanism that leads to these effects is inhibiting the local angiotensin converting enzyme, but other indirect mechanisms are at play as well. We can thus conclude that valsartan, in addition to good antihypertensive effectiveness, tolerability, and organoprotective effects, has a pronounced pro-erectile effect and is a good treatment choice in patients with arterial hypertension and erectile dysfunction, especially in patients with obesity and diabetes; confirming this hypothesis, however, will require further studies in a patient model.