Women Philosophers in Communist Socialism

The text presents an analysis of the situation with women philosophers in Croatia during the communist socialist period (1945 – 1989). The analysis is concentrated on two aspects: receiving doctorate degrees in philosophy and publications. Our analysis shows that during that period, women philosophers were proportionally approximately on the level of today’s women philosophers in western countries, including present-day Republic of Croatia by both criteria, i.e. the number of doctors of philosophy and the number of publications. Communist socialism was beneficial for women philosophers in two ways. First, administratively, it removed obstacles from women’s employment at universities and scientific institutes. Second, communism and socialism, being themselves philosophical and socio-philosophical doctrines, offered a set of new topics, investigations, and elaborations for further development. These factors made it possible that in Croatia, which at the time was economically and educationally much less developed than most of today’s western countries, proportionally the same number of women philosophers had an academic post as today in the western world (including today’s Croatia). We also analysed seven major philosophical journals published at the time and found that between 1945 and 1989, in percentage, 15,4% of the texts were authored by women. The proportion of women authorship is 0,2. This is an impressive number if we think that at that time the proportion of women authorships was higher than in today’s JSTOR, bearing in mind the differences in publication procedures then and now.
Tekst predstavlja analizu situacije sa ženama filozofkinjama u Hrvatskoj tijekom komunističko-socijalističkog razdoblja (1945. - 1989.). Analiza se usredotočuje na dva aspekta: stjecanje doktorata iz filozofije i publikacije. Naša analiza pokazuje da su filozofkinje tijekom tog razdoblja po oba kriterija, odnosno po broju doktora filozofije i broju publikacija, bile proporcionalno na otprilike istoj razini kao i danas u zapadnim zemljama, uključujući današnju Republiku Hrvatsku. Komunistički socijalizam je bio koristan za filozofkinje na dva načina. Prvo, administrativno, uklonio je prepreke za zapošljavanje žena na sveučilištima i znanstvenim institutima. Drugo, komunizam i socijalizam, sami po sebi filozofske i socio-filozofske doktrine, nudili su niz novih tema, istraživanja i elaboracija za daljnji razvoj. Ti čimbenici omogućili su da u Hrvatskoj, koja je u to vrijeme bila ekonomski i obrazovno mnogo manje razvijena od većine današnjih zapadnih zemalja, proporcionalno isti broj filozofkinja ima akademsku poziciju kao danas u zapadnom svijetu (uključujući današnju Hrvatsku). Također smo analizirali sedam najvažnijih filozofskih časopisa koji su izlazili u to vrijeme i utvrdili da je između 1945. i 1989. godine 15,4% tekstova bilo napisano od strane žena. Omjer ženskog autorstva je 0,2. To je impresivan broj ako uzmemo u obzir da je u to vrijeme omjer ženskog autorstva bio veći nego trenutno na JSTOR-u, uzimajući u obzir razlike u postupcima objavljivanja tada i sada.