Occurrence of mycotoxins in food and beverages

This paper describes the mycotoxins produced by fungi from the genera Fusarium, Penicillium, Aspergillus, Claviceps and other types of molds, their characteristics and importance. Mycotoxins are secondary fungi metabolites that serve as a defense mechanism in stressful conditions. Several hundred mycotoxins have been identified so far, and the most significant in terms of danger to human health and animals are aflatoxins, ochratoxin A, patulin, fumonisin, zearalenone and nivalenol/deoxynivalenol produced by toxigenic fungi from the genera Penicillium, Aspergillus, Claviceps, Stachybotris and Fusarium. Moisture and temperature are two factors that have a crucial influence on the development of the fungus and the synthesis of toxins. It is estimated that approximately 25% of agricultural crops are infected with fungi. Consequently, foods can also be contaminated with mycotoxins. By treating the stored grain with various chemicals, and in recent years, using environmentally friendly fungicides, the synthesis of mycotoxins is being prevented and the development of mycotoxicogenic fungi is being controlled. The mycotoxicosis can occur directly through the consumption of infected food, inhalation and skin contact, or indirectly through animals that eat contaminated feed. Mycotoxins have a pathological effect primarily on liver. Some mycotoxins also interfere with cellular protein synthesis, causing hypersensitivity and extreme immunodeficiency. Despite mycotoxins being resilient and remaining stable while undergoing chemical and thermal food processing, methods such as applying good hygiene and production practices from field to table can reduce their occurence.
U ovom radu opisani su mikotoksini koji stvaraju gljivice iz rodova Fusarium, Penicillium, Aspergillus, Claviceps i drugih vrsta plijesni; njihove karakteristike i važnost. Mikotoksini su sekundarni metaboliti gljivica koji služe kao obrambeni mehanizam u stresnim uvjetima. Do sada je identificirano više stotina mikotoksina, a najznačajniji s obzirom na opasnost za ljudsko zdravlje i životinje su aflatoksini, ohratoksin A, patulin, fumonizin, zearalenon i nivalenol/deoksinivalenol koje stvaraju toksikogene gljivice iz rodova Penicillium, Aspergillus, Claviceps, Stachybotris i Fusarium. Vlaga i temperatura dva su faktora koji imaju krucijalni utjecaj na razvoj gljive i sintezu toksina. Procjenjuje se da je oko 25% poljoprivrednih usjeva zaraženo gljivama. Posljedično tome namirnice mogu također biti kontaminirane mikotoksinima. Tretiranjem uskladištenog zrna raznim kemikalijama, a zadnjih godina primjenom ekološki prihvatljivih fungicida, onemogućuje se sinteza mikotoksina i kontrolira se razvoj mikotoksikogenih gljiva. Do pojave mikotoksikoza može doći direktno konzumacijom zaražene hrane, inhalacijom i kontaktom putem kože ili indirektno konzumacijom mesa, mliječnih proizvoda i jaja životinja koje se hrane kontaminiranom krmom. Mikotoksini patološki prije svega djeluju na jetru. Neki mikotoksini također interferiraju sa sintezom staničnih bjelančevina uzrokujući preosjetljivost i ekstremnu imunodeficijenciju. Budući da je karakteristika mikotoksina da su kemijski i termički stabilni i da podnose procese prerade hrane, ipak postoje metode pomoću kojih se njihova pojavnost može smanjiti, pogotovo primjenom dobre higijenske i proizvodne prakse od polja do stola.