Genetički resursi jednogodišnjih mahunarki umerenih klimata - III - lokalno gajene i održavane populacije gajenih vrsta

The genetic resources of legumes (Fabaceae Lindl.) are facing the narrowing the genetic basis of cultivated species, that is bottlenecks of the available gene pools. This is caused mostly by breeding, since it aims at improving yield and quality. The most widely cultivated crops are in a specific danger of losing numerous desirable traits due to a heavy selection pressure preferring usually yield. Using locally cultivated and maintained landraces of the economically most important annual legumes, such as chickpea (Cicer arietinum), lentil (Lens culinaris), grass pea (Lathyrus sativus), white lupin (Lupinus albus) and faba bean (Vicia faba) may assist breeding and various modern crop systems. They preserved numerous desirable traits that may be easily introgressed into modern cultivars and thus improve their performance. Biljni genetički resursi su oduvek bili smatrani živim blagom jedne zemlje i čitavog čovečanstva. Međutim, njihovo ex situ očuvanje i in situ održavanje suočava se sa ograničenim ljudskim resursima i finansijskom podrškom. Mahunarke (Fabaceae Lindl., syn. Leguminosae Juss. and Papilionaceae Giseke) odlikuju se suženom genetičkom osnovom gajenih vrsta, odnosno uskih grla raspoloživih izvora gena. Ovo je posledica, uglavnom, oplemenjivanja koje je usmereno na unapređenje prinosa i kvaliteta. Korišćenje lokalno gajenih i održavanih populacija ekonomski najznačajnih jednogodišnjih mahunarki može biti od pomoći oplemenjivanju i raznim savremenim sistemima ratarenja. One su očuvale brojna poželjna svojstva, koja se lako mogu uneti u trenutno korišćene sorte i time unaprediti ishod njihovog gajenja.