Uzajamni utjecaj kršćanstva i umjetnosti na zajedničkom povijesnom putovanju (I. dio) Od ranokršćanstva do ranog srednjeg vijeka

Povijest kršćanske umjetnosti, od svojih najranijih manifestacija pa do kraja srednjeg vijeka, obuhvaća vremenski raspon od više od tisuću godina, a od stilova izmjenjuju se ranokršćanska i bizantska umjetnost, zatim ranosrednjovjekovna ili predromanička, te romanička i gotička umjetnost. U svakoj od njih nastoji se likovnim jezikom, koji u sebi uključuje i govor simbola, vizualizirati bitne sadržaje kršćanske vjere, pri čemu se uvijek poštuju strogo određeni ikonografski obrasci i liturgijske potrebe. U procesu razvoja kršćanske umjetnosti, koji u morfološkom smislu na svom početku uključuje i neke zatečene predloške poganske antike koji potom u svom umjetničkom i značenjskom aspektu doživljuju radikalnu preobrazbu, potrebno je respektirati i njegovu teološko-filozofsku potku. Tu je i nezaobilazni prinos raznih crkvenih redova koji su, birajući najbolje graditelje, kipare i slikare, u duhovnom i estetskom pogledu kroz cijelo srednjovjekovno razdoblje kršćanske Europe (doba vjere, smislenosti, čvrstog hijerarhijskog ustrojstva i oslonca na Božji i crkveni autoritet) neprestano darivali Bogu ono najljepše što su umjetnici mogli stvoriti i što Bogu jedino i pripada.