Kurkuma: začin ili lijek za osteoartritis?

Osteoartritis (OA) je multifaktorijalna degenerativna bolest s upalnom komponentom, čije su incidencija i prevalencija posljednjih desetljeća u značajnom porastu, te trenutno globalno pogađa oko 240 milijuna ljudi. Uzrok nije u potpunosti razjašnjen, lijek za sada ne postoji, a terapijske intervencije usmjerene su poglavito smanjenju simptoma te usporenju progresije destrukcije zgloba. Od terapijskih opcija koje su na raspolaganju najviše se propisuju nesteroidni antireumatici, koji su opterećeni su brojnim nuspojavama. Stoga se diferencira potreba za sigurnom, a djelotvornom tvari, koja će biti korištena u adjuvantnom liječenju, ali i prevenciji bolesti, a bit će bez ili sa što manje neželjenih učinaka. Jedna od takvih tvari je i kurkumin, hidrofobni polifenol koji čini aktivnu komponentu rizoma biljke Curcuma longa. Više studija pokazalo je njegovo jako antioksidativno i protuupalno djelovanje, uz netoksičnost i sigurnost primjene i pri visokim dnevnim dozama. Kurkumin osim što blokira apoptozu hondrocita, blokira i ekspresiju ciklooksigenaza, prostaglandina E-2 i proupalnih citokina u hondrocitima te tim mehanizmom potencijalno ublažava simptome upalne bolesti. Premda postoje velike varijacije kvalitete, metodologije i razultata do sada provedenih istraživanja, u ovom trenutku svoje mjesto u liječenju OA kurkumin prvenstveno nalazi kao sistemska kratkoročna i srednjeročna adjuvantna terapija u liječenju boli i smanjenju biokemijskih faktora upale. Navedeno u konačnici dovodi do bolje regulacije boli i poboljšanja funkcije zahvaćenog zgloba, što rezultira značajnom redukcijom standardno propisivanih doza lijekova koji sa sobom nose čitav niz nuspojava, a time i poboljšanjem kvalitete života pacijenta te stoga zaključujemo da postoji osnova za preporuku uzimanja kurkumina u terapijske svrhe. Potrebna su daljnja istraživanja s ciljem utvrđivanja preventivne uloge kurkumina na razvoj OA, učinka dugoročne primjene kurkumina na prevenciju i/ili liječenje bolesti, te determiniranja optimalnih terapijskih doza.