Upalni markeri i učestalost drugih autoimunih bolesti u oboljelih od oralnoga lihena planusa

Uvod: Oralni lihen planus (OLP) kronična je imunosna upalna bolest sluznice usne šupljine još nerazjašnjene etiologije. Materijali i metode: U istraživanju su sudjelovala 63 ispitanika s dijagnozom oralnoga lihena planusa i 63 bez patoloških promjena na oralnoj sluznici – oni su svrstani u kontrolnu skupinu. Svim ispitanicima uzeti su anamnestički podatci o prisutnosti druge autoimune bolesti te im je izvađen uzorak venske krvi za određivanje brzine sedimentacije (SE-a), broja leukocita (L-a) i koncentracije C-reaktivnog proteina u serumu (CRP-a). Statistička analiza: U statističkoj obradi korištene su metode deskriptivne statistike, χ2-test , Fisherov egzaktni test te Studentov t-test. Rezultati su interpretirani na razini značajnosti P < 0,05. Rezultati: Za sva tri mjerena upalna markera nije bilo statistički značajne razlike u broju ispitanika s povišenim vrijednostima između ispitne i kontrolne skupine (P = 0,364 za SE; P = 1,000 za CRP i P = 0,219 za L). Promatrajući druge autoimune bolesti, statistički je značajno bila veća učestalost u ispitnoj skupini, a najčešće su to bili kožni lihen kod devet ispitanika (14,29 %) i celijakija kod sedam (11,11%). Zaključci: Rezultati su pokazali da nema značajne razlike u prosječnim vrijednostima ispitivanih upalnih markera u krvi između oboljelih od OLP-a i ispitanika u kontrolnoj skupini te je dokazana značajno veća učestalost drugih autoimunih bolesti kod oboljelih od OLP-a, najčešće kožni lihen i celijakija.
Introduction: Oral lichen planus (OLP) is a chronic immune, inflammatory disease of the oral cavity of a still unknown etiology. Materials and methods: The study involved 63 subjects diagnosed with oral lichen planus and 63 subjects without pathologic changes in the oral mucosa who were classified as controls. All subjects were given a detailed medical history at first screening. The medical history of the presence of other autoimmune disease in all subjects was supported by medical records. A sample of venous blood was taken from each subject in order to determine sedimentation rate (SE) and leukocyte count (L) using standard laboratory procedures, and serum C-reactive protein (CRP) concentration values were determined as well. Statistical analysis: The methods of descriptive statistics, χ2-test, the Fisher’s exact test, and the Student’s t-test were used in the statistical processing of the results. The results were interpreted at a significance level of P