The physiotherapeutic approach in female sexual dysfunctions

Poremećaji seksualne disfunkcije zapravo su poremećaji seksualnog nagona. Seksualni nagon jedan je od najvažnijih nagona koji se ostvaruje djelovanjem limbičkog sustava. Sastoji se od četiri faze- želja, uzbuđenje, orgazam te smirenje. Seksualne disfunkcije mogu se klasificirati pomoću DSM-5 te MKF-10 klasifikacije. Disfunkcije su češće nego što očekujemo, a učestalost je puno veća kod žena nego muškaraca. Viša dob, niža razina obrazovanja, depresija, loši socioekonomski uvjeti, anksioznost ili urinarna inkontinencija uvelike mogu pridonijeti nastanku seksualnih disfunkcija. Seksualne disfunkcije mogu imati dvije vrste podloga- psihološku i organsku. Najčešći organski uzroci su trudnoća, lijekovi, kronične bolesti, kombinacija psihoaktivnih tvari te promjene u endokrinološkom sustavu. Anksioznost i depresija su najčešći psihološki čimbenici koji itekako mogu utjecati na nastanak seksualne disfunkcije. Glavni oblici seksualnih disfunkcija su poremećaji seksualne želje, poremećaji u seksualnom uzbuđenju, poremećaji prilikom doživljavanja orgazma te poremećaji koji su vezani za seksualnu bol kao što je npr. vaginizam. Fizioterapeuti imaju veliku ulogu u tretmanu seksualnih disfunkcija. Kako bi se odredila najbolja terapija bitno je najprije obaviti fizioterapijsku procjenu. Koriste se razne metode za procjenu valjanosti kontrakcije i snage mišića zdjeličnog dna. Neke od najčešćih terapijskih intervencija koje se koriste su Kegelove vježbe, abdominalno disanje, progresivna mišićna relaksacija, biofeedback, elektrostimulacija, izvantjelesna magnetska inervacija te vaginalni konusi i dilatatori. Kako bi fizioterapijski proces bio valjan bitno je na kraju procesa napraviti evaluaciju terapije. Potrebno je provesti sve metode mjerenja kao i na samom početku fizioterapijske procjene. Na taj način dobivamo uvid u uspješnost fizioterapijskog tretmana te jesu li se zadovoljili svi ciljevi koji su definirani na samom početku fizioterapijskog procesa. Sexual dysfunction disorders are actually disorders of the sexual urge. The sexual urge is one of the most important instincts that is realised by the action of the limbic system. It consist four phases-desire, excitement, orgasam and calm. Sexual dysfunctions can be classified usin the DSM-5 And MKF-10 classifications. Dysfunctions are more common than we except, and the frequency is much higher in women than men. Older age, lower level of education, depression, poor socioeconomic conditions, anxietyor urinary incontinence can greatly contribute to the development of sexual dysfunctions. Sexual dysfunctions can have two types of background- psychological and organic. The most common organic causes are pregnancy, drugs, chronic diseases, a combination of psychoactive substances and changes in the endocrine system. Anxiety and depression are the most common psychological factors that can very well influence the onset of sexual dysfunction. The main forms of sexual dysfunction are sexual desire disorders, sexual arousal disorders, orgasm disorders, and sexual pain- related disorders such as vaginismus. Physiotherapists play a major role in the treatment of sexual dysfunctions. In order to determine the best therapay, it is essential to first perform a physiotherapy assessment. Various methods are used to assess the validity of the contraction and strenght of the pelvic floor muscles. Some of the most common theraputic interventions used are Kegel exercises, abdominal breathing, progressive muscle relaxation, biofeedback, electrostimulation, extracorporeal magnetic innervation and vaginal cones and dilators. In order for the physiotherapy process to be valid, it is important to evaluate the therapy at the end of the process. It is necessary to perform all measurement methods as at the very beginning of the physiotherapy assessment. In this way, we gain insight into the success of physiotherapy treatment and whether all the goals defined at the very beginning of the physiotherapy process have been met.