Transcendentalni ego i sloboda volje

Ovaj rad ima za zadaću izložiti i sintetizirati misli posebno izabranih autora čiji su radovi obilježili 19. i 20. stoljeće. Ovdje prije svega treba izdvojiti njemačke filozofe, a to su Max Stirner i Friedrich Nietzsche ; te britanskoga književnika i filozofa Aleistera Crowleyja. Navedene autore veže ideja pojedinca, kao individualnog bogočovjeka, koji svoj vlastiti temelj i dovršenje, kao i zakon po kojemu djeluje, pronalazi u svojoj vlastitoj volji bez podvrgavanja “višim” autoritetima (bogu, državi, vlasti, ćudoređu …). Ti i takvi viši autoriteti upereni su protiv pojedinca, a to se potvrđuje tradicionalističkim temeljima tih i takvih ideja koje stoje u opreci spram nauke koja bi, kao metoda i sila, omogućila čovjeku da preuzme kontrolu nad vlastitim životom. Nauka, odnosno znanje, neprijatelj je svih robovskih religija. Preko Stirnerovih teza pokazat će se neutemeljenost i kontradiktornost onih ideala koji sebi žele podčiniti ono “Ja” koje je zapravo ontološki temelj svega mogućeg uopće. Ta i takva neutemeljenost, odnosno krivoutemeljenost, otvara prostor Nietzscheu i njegovom prepoznavanju nihilizma u tim i takvim moralnim sustavima koji izrastaju na fantazmagoriji usmjerenoj protiv zbiljnosti čovjeka. Naposljetku, Crowleyjeva promišljanja i zamjedbe imaju za svrhu opisati one fenomene koji se tiču realizacije stare moralnosti i kritiku istih u vidu nove moralnosti. Rad predstavlja prikaz i kritiku poimanja čovjeka kao uzroka i svrhe onih ideja koje transcendiraju njega samoga.