Sirena – Onokentaur: ikonografsko-ikonološka studija konzola iz ciklusa u kapeli Žalostne Matere Božje u Celju

U jednom od najljepših i najstarijih gradova Štajerske, Celju, nalazi se crkva Svetog Danijela sa Kapelom žalostne matere Božje. Kapela je građena kao obiteljska kapela grofova Celjskih, u zadnjoj trećini 14. stoljeća, te je nadsvođena početkom 15. stoljeća. Bogato je ukrašena arhitektonskom plastikom stilskih svojstava razvijene gotike ('dvorski stil', umjetnost 1400.', 'internacionalna gotika'), a stilski ju pobliže smještavamo u trag koji prema prekodravskim zemljama širi nasljeđe dvorske škole Rudolfa Habsburškoga. U bogatoj arhitektonskoj plastici očuvanoj u kapeli, ističe se ciklus od 20, odnosno 21 konzole koje su nosile skulpture pod visokim baldahinima. Od originalnog broja konzola, do danas je sačuvano 13, neke potpuno, a druge oštećene i/ili popravljane kroz stoljeća. Ovaj broj, mada pokriva manje od 2/3 cjelovitog izvornog ciklusa dovoljan je da ovaj ciklus analiziramo, ne samo po ikonografskom značenju pojedine konzole, nego i kao ciklusa, te da ga u tom smislu kulturološki smjestimo u kontekst vremena i prostora. Iz ciklusa figuralnih konzola izdvojili smo dvije prve konzole lijevo od ulaza: Analizom ovih figura dokazat ćemo da se radi o likovima Sirene i Onokentaura, likovima koji, iako pripadaju miljeu klasične paganske ikonografije, nalaze svoje mjesto u srednjovjekovnoj ikonografiji, kao i u kasnoantičkim i srednjovjekovnim bestijarijima, te u moralizatorskim djelima crkvenih učitelja.