Međureligijski dijalog - prinos općoj kulturi dijaloga

Povijest je puna primjera sukoba i nerazumijevanja među ljudima, kulturama, religijama, ideologijama i politici. Tehnološki je razvoj omogućio da čovjek može uništiti sebe i prirodu. Strah od katastrofične budućnosti pobudio je u ljudima svijest o potrebi međusobnog razumijevanja i tolerancije, a jedno od uspješnijih sredstava da se to postigne jest dijalog općenito i religijski dijalog kao njegov bitni dio. Globalizacija s jedne i pluralizam s druge strane učinili su da religije i religiozni pojedinci sve više postaju otvoreni jedni prema drugima. Sve su češći međureligijski kontakti na osobnoj, institucionalnoj i doktrinalnoj razini. Redoviti način tih susreta odvija se kroz dijalog, koji je prvenstveno susret osoba i zbiva se na osobnoj razini, no ima važne i društvene posljedice. Neizvjesnost budućnosti i ljudske sudbine čini da dijalog (kultura dijaloga) mora postati redoviti način ponašanja, a ne prigodno događanje. Dijalog općenito i religijski dijalog kao njegov bitni dio sve se više pokazuju kao nasušna ljudska i društvena potreba o kojoj će ovisiti budućnost.
History is brimming with instances of conflict and misunderstanding between peoples, cultures, religions, ideologies and political ideas. Technological progress has given man the power to destroy himself and nature as well. Fear of a coming catastrophe has awaked man's awareness of the need for interpersonal understanding and tolerance. One of the more effective means to achieve this is through dialogue in general and more specifically, religious dialogue which represents an essential component thereof. Globalization on the one hand, and pluralism on the other have created a situation in which religious faiths and religious individuals are opening up increasingly to one another. Interreligious contacts on a personal, institutional and doctrinal level are more and more frequent. These meetings take place, as a rule, on the level of dialogue, and dialogue is primarily an encounter between individuals which takes place on a personal level, but not without its social repercussions. Uncertainty regarding the future and man's fate compels us to regard dialogue (the culture of dialogue) as an essential component of our normal behaviour, and not an occasional episode. Dialogue in general and religious dialogue as its component part are evidently becoming a basic human and social necessity upon which our future depends.