Usklađenost hrvatske arhivske prakse s Načelima pristupa arhivskome gradivu Međunarodnog arhivskog vijeća

U ovome radu autori kritički propituju suvremene arhivske prakse u odnosu na korisnike te na konvencionalno i elektroničko gradivo koje je sve više zastupljeno. Utjecaj razvoja informacijsko-komunikacijske tehnologije vidljiv je u svakodnevnome radu arhivskih djelatnika koji arhivsko gradivo primaju, obrađuju, štite, čuvaju i čine dostupnim korisnicima. U toj praksi se pojavljuju neka ograničenja: format, veličina i kvaliteta zapisa, fizičko stanje gradiva, razina opisanosti i dostupnosti opisa gradiva, nemogućnost dohvata gradiva, zakonska ograničenja dostupnosti, radno vrijeme arhiva, prepreke pristupu pojedinih skupina korisnika, dugoročna dostupnost elektroničkoga gradiva itd. U radu se prvo analizira pojam dostupnosti arhivskoga gradiva, a zatim donose rezultati usporedne analize dostupnosti arhivskoga gradiva u državnim arhivima RH. Konačno, prikazuju se rezultati usporedne analize usklađenosti hrvatske arhivske prakse s Načelima pristupa arhivskome gradivu (engl. Principles of Access to Archives), dokumentom ICA-e koji je usvojen na Annual General Meetingu u kolovozu 2012. godine. Pritom autori uspoređuju i objašnjavaju zakonske odrednice koje se tiču dostupnosti arhivskoga gradiva u RH te javno dostupne informacije s mrežnih stranica državnih arhiva. Iz provedene analize autori izvode zaključke o razini dostupnosti arhivskoga gradiva s obzirom na navedena Načela i na postojeće informacije o stanju u RH.