Politika i arhitektura: heraldičko obilježavanje zgrada u hrvatskom historicizmu

Nakon sklapanja Austro-ugarske (1867.) i Hrvatsko-ugarske (1868.) nagodbe položaj Hrvatske kao autonomne jedinice u istočnom, ugarskom dijelu dvojne Monarhije bio je jasno određen i službenim heraldičkim obilježjima. Zemaljski grb, odnosno grb Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, kako se službeno u to vrijeme autonomna hrvatska jedinica nazivala, bio je, naime, okrunjen ugarskom krunom svetog Stjepana. U tom se obliku grb trebao postavljati na sve građevine autonomnih hrvatskih javnih institucija, međutim, na arhitektonskim projektima financiranim od strane opozicijski nastrojenih pojedinaca ili institucija odredbe o grbu bile su često zanemarivane. Pri restauraciji crkve svetog Marka u Zagrebu na krov je tako postavljen grb bez krune svetog Stjepana. Postavljanje službenoga grba okrunjenoga ugarskom krunom izazivalo je katkada negodovanje javnosti, kao (i u još većoj mjeri) postavljanje službenog grba cijele Ugarske (odnosno Ugarsko-hrvatske države). Ugarsko- hrvatski grbovi bili su u nekoliko navrata povod demonstracijama od kojih su svakako najpoznatije one koje su dovele do odlaska s vlasti bana Károlya Khuen-Héderváryja 1903. godine. Zajednički ugarsko-hrvatski grbovi, kao i krune svetog Stjepana s grba Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije gotovo su u cijelosti uklonjeni s javnih građevina nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine. Predmet ovoga članka je pokušaj da se pokaže koliko su poštovani zakonski članci Hrvatsko- ugarske nagodbe vezani za upotrebu grbova Hrvatske i Ugarske na javnim zgradama, kao i kako je vizualno bio definiran izgled heraldičkih simbola vlasti u Trojednoj Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji odredbama Unutarnjeg odjela hrvatske Zemaljske vlade iz 1876. i 1899. godine.