A humane or specifically christian morality?

Sadržaj je ovoga članka u potpunosti određen njegovim naslovom "Mogućnost i nužnost korektne informacije o drugima i vjernosti vlastitu uvjerenju". Autor stoga u prvom dijelu članka analizira mogućnost objektivne spoznaje drugoga, kao preduvjeta mogućnosti korektne informacije o njemu, polazeći pritom od filozofske i teološke antropologije, kao i od socijalne psihologije. Iako spoznaje do kojih u toj analizi dolazi nisu optimističke, filozofska antropologija upućuje na razne varijante otuđenosti, kao konstitutivne elemente ljudskoga bića i bitka, teološka antropologija ukazuje na "mysterium iniquitatis", a socijalna psihologija na "grijeh struktura", mogućnost proboja prema opredjeljenju za dobro ipak postoji. Zahvaljujući toj mogućnosti, autor u drugom dijelu obrađuje nužnost korektne informacije o drugom obrazlažući je etičkim, vjerskim i političkim razlogom. Prva dva razloga, iako polaze s različitih polazišta, konvergiraju u ljudskim pravima iza kojih se krije dostojanstvo ljudske osobe koje je, za teologiju, utemeljeno u stvaranju čovjeka na Božju sliku i u otkupljenju. U trećem pak dijelu autor obrađuje mogućnost ustrajavanja u vlastitom uvjerenju za koje se drži da ga korektnost informacije o drugima ugrožava. On tu razlikuje tri razine ili vrste uvjerenja: stručnu, ideološku i vjersku, pri čemu samo u ovoj vjerskoj nalazi razloge trajnosti i nepokolebivosti, dočim stručno i ideologijsko uvjerenje nisu takve naravi da bi mogli (stručno) biti konstanta, ili pak da bi to smjeli biti (ideologija).