Struktura saproksilnih kornjaša (Coleoptera) nizinskih šuma

Saproksilni kornjaši predstavljaju kukce usko vezane uz mrtvo drvo. Neodrživo gospodarenje šumama doprinijelo je sve većoj ugroženosti saproksilnih kornjaša te se zbog toga nalaze na crvenim popisima ugroženih vrsta. Republika Hrvatska označena je kao područje s velikim brojem ugroženih vrsta od kojih su najčešće iz porodica strizibuba (Cerambycidae), klišnjaka (Elateridae) i jelenaka (Lucanidae). Cilj ovog rada je utvrditi brojnost i raznolikost saproksilnih kornjaša unutar različitih šumskih zajednica Kopačkog rita te pružiti osvrt na ugrožene vrste. Utvrdit će se učinkovitost različitih metoda uzorkovanja koje se koriste za praćenje saproksilnih kornjaša: metoda prekinutog leta (dizajn pleksiglas i mreža), metoda lovnih klopki i metoda zračne klopke s atraktantom. Terensko istraživanje bilo je provedeno od travnja do kolovoza 2014. godine, a ukupno je postavljeno 918 klopki tijekom istraživanja. Uzorkovano je 1088 jedinki i 64 vrste iz 14 porodica saproksilnih kornjaša. Najbrojnije porodice bile su Cerambycidae, Cetoniidae i Lucanide te vrste Cetonia aurata, Dorcus parallelipipedus i Valgus hemipterus. Najbrojnija i najraznolikija fauna saproksilnih kornjaša bila je u šumi hrasta lužnjaka. Od ukupnog broja na europskoj crvenoj listi se nalazi 20 vrsta, od čega su tri vrste gotovo ugrožene (Cucujus cinnaberinus, Gnorimus variabilis i Lucanus cervus) dok su tri nedovoljno poznate od kojih je zadnja i ugrožena vrsta (Protaetia affinis, Omoglymmius germari, Rhysodes sulcatus). Najučinkovitija metoda uzorkovanja saproksilnih kornjaša bila je metoda prekinutog leta.