Nesigurnost posla i inovativno radno ponašanje u uvjetima pandemije - zašto su ova dva zahtjeva bila nepomirljiva?

Rad u doba pandemije obilježilo je iskustvo neizvjesnosti koje definiramo kroz globalnu ili kvantitativnu te kvalitativnu nesigurnost posla. Kvantitativna nesigurnost posla odnosi se na strah i zabrinutost zbog mogućeg gubitka zaposlenja dok se kvalitativna odnosi na zabrinutost zbog mogućih negativnih promjena vezanih uz kvalitetu i uvjete rada u budućnosti. Dok je strah od mogućeg gubitka posla u većoj mjeri bio izražen u privatnom ili poslovnom sektoru, o kvalitativnoj nesigurnosti su u značajno većoj mjeri izvještavali zaposleni u javnom i državnom sektoru. Istovremeno, rad u vrijeme pandemije karakterizirao je pojačan zahtjev za inovativnošću bilo da se radi o novim metodama rada koji se često odvija na daljinu ili oblikovanju novih proizvoda i usluga koji osiguravaju opstanak, a moguće i rast u uvjetima koronakrize. Rad u neizvjesnosti i potreba za inovativnim rješenjima u velikoj mjeri imaju suprotna motivacijska značenja, pa smo istražili njihov odnos u aktualnim okolnostima. Dosadašnja istraživanja su pokazala da nesigurnost posla predstavlja izvor stresa u radu te je negativno povezana s poželjnim ishodima na individualnoj i organizacijskoj razini. Nesigurnost posla trebala bi biti negativno povezana i s inovativnim radnim ponašanjem, a dva su osnovna teorijska polazišta za ovu pretpostavku: (1) prema teoriji socijalne razmjene, nesigurnost posla povezana je s doživljajem kršenja psihološkog ugovora pa dovodi do svjesnog ulaganja manjeg truda u inovativnost ; (2) prema teorijama resursa (modelu zahtjeva i resursa te teoriji konzervacije resursa), u uvjetima nesigurnosti doći će do smanjenog ulaganja truda u inovativnost zbog iscrpljenosti koja će se manifestirati u sindromu sagorijevanja na poslu. Ove dvije hipoteze testirali smo u istraživanju provedenom u studenom i prosincu 2020. godine koje je obuhvatilo 582 radno aktivne osobe različitih sociodemografskih karakteristika. Radi se o prigodnom uzorku koji u većini čine žene i visokoobrazovane osobe. Testirali smo opću pretpostavku o negativnoj povezanosti doživljaja nesigurnosti posla sa samoprocijenjenim inovativnim radnim ponašanjem te pretpostavke o mehanizmima koji leže u podlozi ove povezanosti. Rezultati su potvrdili pretpostavku o negativnoj povezanosti nesigurnosti posla i inovativnog radnog ponašanja. Zanimljivo, iako nesigurnost posla korelira i sa sagorijevanjem i s doživljajem kršenja psihološkog ugovora, samo se sagorijevanje pokazalo potencijalnim mehanizmom u podlozi negativne povezanosti s inovativnim radnim ponašanjem.