Eksperimentalne konvulzije u štakora : učinci blokatora kanala kalcija na biokemijske pokazatelje oštećenja moždanih stanica

U ovoj doktorskoj disertaciji proučavani su (1 )utjecaj pokusno uzrokovanih konvulzija na razinu slobodnih masnih kiselina (FFA) i aktivnost superoksid dismutaze (SOD), glutation peroksidaze (GPX), glutamat dehidrogenaze (GLDH), aspartat-aminotransferaze (AST), alanin-aminotransferaze (ALT), gamaglutamiltransferaze (GGT), alkalne fosfataze (ALP), laktat dehidrogenaze (LDH) i kreatin kinaze (CK) mozga te (2) utjecaj blokatora kanala kalcija na biokemijske pokazatelje oštećenja moždanih stanica u štakora s konvulzijama. U radu su korišteni različiti pokusni modeli konvulzija. Elektrokonvulzivan šok (ECS) davan je jednokratno, opetovano svakodnevno i opetovano intermitentno. Pentilentetrazol (PTZ) je ubrizgavan jednokratno i opetovano da bi se izazvao kindling. Epileptički status izazvan je davanjem litija i pilokarpina. Životinje su dekapitirane tri minute i dva sata poslije jednokratnog davanja ECS, pet minuta poslije jednokratnog ubrizgavanja PTZ, dva sata poslije pojave konvulzija u modelu epileptičkog statusa, 24 sata poslije posljednjeg šoka u modelima opetovanog davanja ECS i 24 sata poslije posljednjeg ubrizgavanja PTZ u modelu kindlinga. Dio štakora prije ECS, ubrizgavanja PTZ ili u trenutku pojave konvulzija u modelu epileptičkog statusa nije dobio nikakvu tvar, a životinjama kontrolne skupine ubrizgano je otapalo. Štakorima ostalih pokusnih skupina dane su testirane doze nimodipina (1, 3 ili 10 mg/kg), nikardipina (1, 3 ili 10 mg/kg), ifenprodila (1, 3 ili 10 mg/kg) i MK-801 (0, 3 mg/kg). Izvađeni mozgovi svih dekapitiranih životinja su zamrznuti u tekućem dušiku (za određivanje razine FFA) ili su razdvajana pojedina moždana područja i zamrzavana na -20°C (za određivanje enzimatskih aktivnosti). Razina FFA utvrđivana je metodom plinske kromatografije. Aktivnosti pojedinih enzima u homogenatu tkiva određivane su spektrofotometrijski. Dobiveni rezultati pokazuju da konvulzije uzrokovane jednokratnim davanjem ECS uzrokuju porast razine FFA i aktivnosti AST, ALT, ALP, LDH i CK te smanjenje aktivnosti SOD, GPX i GLDH mozga štakora. Konvulzije uzrokovane opetovanim svakodnevnim davanjem ECS uzrokuju porast aktivnosti AST, ALT, GGT, ALP, LDH i CK te smanjenje aktivnosti SOD i GPX. Konvulzije uzrokovane opetovanim intermitentnim davanjem ECS uzrokuju porast aktivnosti AST, ALP, LDH i CK te smanjenje aktivnosti SOD i GPX. Konvulzije uzrokovane davanjem PTZ uzrokuju porast razine FFA mozga štakora. Kindling izazvan opetovanim davanjem subkonvulzivnih doza PTZ uzrokuje porast aktivnosti AST, ALP i LDH te smanjenje aktivnosti SOD, GPX i CK. Epileptički status uzrokovan davanjem litija i pilokarpina uzrokuje porast razine FFA i aktivnosti AST, ALP i LDH te smanjenje aktivnosti GPX u mozgu štakora. Najopsežnije promjene biokemijskih pokazatelja oštećenja moždanih stanica zamjećene su u modelu opetovanog svakodnevnog davanja ECS. Etanol u danoj dozi uzrokuje porast razine FFA mozga štakora koji su primili jedan ECS, spriječava smanjenje aktivnosti GPX u kori velikog mozga štakora podvrgnutih opetovanom svakodnevnom davanju ECS te pojačava smanjenje aktivnosti GPX u kori velikog mozga štakora s epileptičkim statusom. Nimodipin u testiranim dozama spriječava porast razine FFA mozga štakora s epileptičkim statusom, a nije učinovit u spriječavanju porasta razine FFA u mozgu štakora podvrgnutih jednom ECS i smanjenja aktivnosti GPX u svim ispitivanim modelima. Nikardipin u testiranim dozama spriječava porast razine FFA mozga štakora podvrgnutih jednom ECS, a nije učinovit u spriječavanju porasta razine FFA mozga štakora s epileptičkim statusom i smanjenja aktivnosti GPX u ispitivanim modelima. Ifenprodil u testiranim dozama spriječava porast FFA u mozgu štakora podvrgnutih jednom ECS i štakora s epileptičkim statusom, a nije učinkovit u spriječavanju smanjenja aktivnosti GPX u svim ispitivanim modelima. MK-801 u testiranoj dozi spriječava porast razine FFA mozga štakora podvrgnutih jednom ECS, a nije učinkovit u spriječavanju porasta razine FFA mozga štakora s epileptičkim statusom i u spriječavanju smanjenja aktivnosti GPX u svim ispitivanim modelima. Dobiveni rezultati doprinose razumijevanju mehanizama oštećenja moždanih stanica, slijeda biokemijskih zbivanja tijekom i nakon pokusno uzrokovanih konvulzija te boljem liječenju epilepsije.