Eksperimentalni model kongestivnog zatajivanja srca, učinci amlopidina, lorsetana i pentadekapeptida BPC 157

U radu su prikazani učinci amlodipina, losartana i pentadekapeptida BPC 157 u eksperimentalnim modelima kongestivnog zatajivanja srca izazvanog kroničnom primjenom doksorubicina u štakora i miša. Metoda: Kardiomiopatija je izazvana intraperitonealnom primjenom doksorubicina u ukupnoj dozi od 15 mg/kg TT (podijeljeno u 6 doza) tijekom 14 dana u muških Wistar štakora i NMRI miševa. Razvojem kongestivnog zatajivanja srca, a mjesec dana od primjene zadnje doze, započet je tretman životinja amlodipinom (0, 07mg/kgTT), losartanom (0, 7mg/kgTT) i pentadekapeptidom BPC 157 (u dvije doze: 10 ng/kg i 10 mg/kgTT) dnevno, tijekom 14 dana. Dobiveni su slijedeći rezultati: u kontrolnoj skupini neliječenih životinja došlo je do pada krvnog tlaka, porasta frekvencije disanja i srca, kao i do pogoršanja cijanoze i dispneje. Opseg trbuha im se također značajno povećao. Promatrajući kliničke parametre u tretiranih životinja uočen je pozitivan učinak amlodipina kao i primjene pentadekapeptida BPC 157 u obje doze na frekvenciju srca koja se vratila na normalne vrijednosti, a isto tako i frekvencija disanja. Boja sluznica je postala svjetlija, krvni tlak je ostao održan u skupinama koje su primale pentadekapeptid BPC 157, a svim tretiranim životinjama smanjio se opseg trbuha. Primjenom amlodipina koncentracija big endotelina-1 značajno se smanjila u odnosu na početne vrijednosti, a isto tako značajno je bila niža u odnosu prema neliječenoj kontrolnoj skupini životinja U štakora i miševa tretiranih s amlodipinom došlo je do smanjenja vrijednosti AST i ALT, dok se vrijednost LDH nije značajno promijenila u štakora, a u miševa se značajno smanjila. Vrijednost enzima CK se smanjila, ali se udio miokardne frakcije nije mijenjao. Takvi su rezultati i u pokusu s miševima. Primjenom losartana koncentracija big endotelina-1 porasla je u odnosu prema početnim vrijednostima, ali je ostala značajno niža u odnosu prema neliječenoj kontroli i u štakora i u miševa. U skupini štakora tretiranih s losartanom u primijenjenoj dozi vrijednosti serumskih enzima nisu se značajnije mijenjale, dok su u miševa zabilježene statistički značajno niže vrijednosti serumskih enzima. U štakora tretiranih s pentadekapeptidom BPC 157 u nanogramskoj dozi koncentracija big endotelina-1 značajno se snizila u odnosu prema početnim vrijednostima, a takodjer je i značajno niža u usporedbi s vrijednostima u neliječenoj kontrolnoj skupini. U miševa je došlo do zaustavljanja rasta koncentracije big endotelina-1. Nisu zabilježene značajnije promjene u vrijednostima određivanih serumskih enzima u odnosu prema početnim vrijednostima niti u štakora, niti u miševa. U štakora i u miševa tretiranih s pentadekapeptidom BPC 157 u mikrogramskoj dozi koncentracija big endotelina-1 takodjer se značajno snizila u odnosu prema početnim vrijednostima, a takodjer je bila i značajno niža u usporedbi s vrijednostima u neliječenoj kontrolnoj skupini. Došlo je do značajnog smanjenja serumskih vrijednosti svih enzima i u štakora i u miševa. Dobiveni rezultati u skladu su i s histološkim nalazom na srcu, plućima, jetri i bubrezima. Iz dobivenih razultata zaključujemo da su amlodipin i losartan pokazali, u većoj ili manjoj mjeri, očekivane učinke u liječenju kongestivnog zatajivanja srca, a učinci su posebice bili zamjetni promjenom koncentracije big endotelina-1 u plazmi. Pentadekapetid BPC 157 je također pokazao izrazito povoljan učinak, ne samo na koncentraciju big endotelina-1, već i na druge promatrane parametre. Učinci su bili izraženiji primjenom mikrogramske doze.