Kompleksiranje lizozima s natrijevim poli(stirensulfonatom)

Svrha ovog diplomskog rada je proučiti interakcije između proteina lizozima i negativno nabijenog polielektrolita natrijevog poli(stirensulfonata)(PSS) pomoću različitih fizikalno-kemijskih metoda. Uslijed, prvenstveno elektrostatskih, interakcija pri odgovarajućim eksperimentalnim uvjetima (pH vrijednost, ionska jakost, koncentracija, udjel pojedine komponente) dolazi do nastanka kompleksa lizozim-PSS (proteinsko- polielektrolitni kompleks). Proteinsko- polielektrolitni kompleksi su značajni zbog široke potencijalne primjene, osobito u području proizvodnje biomarkera, otpuštanja lijekova i frakcioniranja proteina. Mjerenja su provedena pri tri različite pH vrijednosti (pH = 3, 1, pH = 4, 6 i pH = 7, 5), te pri različitim koncentracijama lizozima i PSS-a, dok je ionska jakost držana konstantnom (Ic = 0, 01 mol dm-3). Za proučavanje nastajanja proteinsko-polielektrolitnih kompleksa korištene metode su dinamičko raspršenje svjelosti, elektroforeza i kalorimetrija. Pokazano je da navedene metode daju korisne informacije o istraživanom sustavu. Određen je promjer i naboj nastalih čestica, te toplinski učinci reakcije. Provedena su mjerenja titracijom otopine lizozima s otopinom PSS-a i obrnuto, te je uočena ovisnost kompleksiranja o smjeru titracije. Povećanjem pH vrijednosti povećava se utjecaj smjera titracije. Uočena je i ovisnost kompleksiranja o koncentracijama lizozima i PSS-a.