Tustopizde u izobilju - kurcoglava ni za lijek: samoniklo jestivo bilje otoka Zlarina

Željeli smo istražiti u kojoj mjeri današnje stanovništvo poznaje samoniklo jestivo bilje što raste na otoku, kojih se starinskih recepata Zlarinke sjećaju iz prošlih vremena te pripremaju li se još uvijek neka jela od samoniklog bilja. Težište je bilo upravo na mješavini od nekoliko (često i više od desetak) različitih biljaka koje se zajedno beru i pripremaju za hranu, a na Zlarinu su poznate pod nazivom diblje zelje. U razgovorima smo saznali da se za mišancu, ili po zlarinski diblje zelje, prikupljalo više bilja nego što smo mogli i pomisliti. Najzanimljivija su nam, isto tako, bila izgubljena imena bilja. Tko danas zna prepoznati mačja muda i kozju bradu ili tustopizdu i kurcoglava? S nestankom znanja o bilju, nestaje i nazivlje, nestaju riječi. Tustopizda je zlarinski naziv za bijelu babljaču (Urospermum picroides (L.) Scop. ex F.W.Schmidt ; Cichoriaceae), a kurcoglav za zlaticu (Ranunculus ficaria L. ; Ranunculaceae). Naslov knjige ukazuje na činjenicu da je bijelu babljaču na Zlarinu lako naći, dok zlatica nije toliko česta. O toponimijskoj sintagmi Babina Guzica i drugim toponimima motiviranim genitalijama akademik Petar Šimunović je u članku Metaforičnost u toponimiji zadarsko-šibenskih otoka nadahnuto napisao: „Životare oni tako na marginama našeg društvenog poimanja uljudnosti, pokriveni smokvinim listom.