Uloga osjećaja zarobljenosti u predviđanju suicidalnih ideacija kod srednjoškolaca

Integrirani motivacijsko-voljni model suicidalnog ponašanja (O’Connor, 2011 ; O’Connor i Kirtley, 2018) sveobuhvatan je model u sklopu kojeg ulogu jednog od ključnih pokretača suicidalnih ideacija ima konstrukt osjećaja zarobljenosti. Zarobljenost može biti unutarnje ili vanjske prirode, odnosno može se odnositi na vlastite misli i osjećaje ili pak na događaje i iskustva od kojih osoba želi pobjeći. U sklopu ovog modela zarobljenost predstavlja medijator između rizičnih čimbenika, stresora te posljedičnog osjećaja poraza i suicidalnih ideacija, pri čemu će pojedinac koji se u svom životu osjeća zarobljeno biti u povećanom riziku za razmišljanje o suicidu. S obzirom na to da ovaj konstrukt nije pobliže istražen u hrvatskom kontekstu, cilj ovog rada je ispitati ulogu koju osjećaj zarobljenosti ima u predviđanju suicidalnih ideacija kod zagrebačkih srednjoškolaca. U istraživanju je sudjelovalo 353 učenika 1. razreda srednjih škola iz Zagreba, od čega 45, 9 % djevojaka. U sklopu upitnika koji su učenici ispunjavali korišteni su, između ostalog, sljedeći instrumenti: Marshov upitnik samoopisivanja II (SDQ II ; Marsh, 1992), Skraćena verzija upitnika adolescentskog stresa (ASQ-S ; Anniko i sur., 2018), Njemački upitnik suočavanja za djecu i adolescente (SVF-KJ ; Hampel i sur., 2001), Skala zarobljenosti (Gilbert i Allan, 1998) i Inventar preuzimanja rizika i samoranjavanja adolescenata (Vrouva i sur.. 2010). Uloga zarobljenosti kao medijatora između ispitanih prediktora i suicidalnih ideacija ispitana je korištenjem analize traga. Dobiveni rezultati upućuju na značajnu ulogu koju taj konstrukt ima kao posredujuća varijabla te će u radu biti dodatno razmotreni potencijalni moderatori u okviru modela. Također će naglasak biti stavljen na načine suočavanja sa stresom, kao jednu od komponenata modela na kojoj je moguće raditi s mladima, što može biti od velikog značaja za njihovo mentalno zdravlje i subjektivnu dobrobit.