Napredak kao evolucija ili revolucija: uloga tradicije i autoriteta u društvu

Pojam znanja u filozofskoj tradiciji ima dugu povijest, a posebno je naglašavan u razdoblju prosvjetiteljstva. Tada se znanje i razum kao preduvjet svakog znanja naglašavalo kao ono što treba čovjeku biti jedini putokaz. Kako bi pojam znanja što više naglasili, prosvjetitelji ga suprotstavljaju s pojmovima autoriteta i tradicije. Prema njima ovi pojmovi u sebi sadržavaju poslušnost i slijepo prihvaćanje stavova bez njihova propitivanja. Ovo je po njima nespojivo s čovjekom, koji treba stvarnost kritički promišljati te usvajati stavove samo na temelju kritičkog uvida, a ne na temelju tradicijskih zasada ili autoriteta. Oštru kritiku ovog prosvjetiteljskog stava pruža Hans Georg Gadamer, koji će reći kako znanje i autoritet nisu isključivi pojmovi, budući da se autoritet i stječe kroz znanje, tj. uviđanje kako netko posjeduje nadmoćniju razinu znanja, a ne kroz slijepu poslušnost. Također je za Gadamera bitno da istakne kako znanje nije moguće bez nekog predznanja ili pred-sudova (predrasuda) koje služe kao temelj svakom znanju.