Nejednakosti u pristupu kulturi u post-tranzicijskoj Hrvatskoj: analiza pet tipova kulturne potrošnjee

Priopćenje analizira nejednakosti u pristupu kulturi u Hrvatskoj u razdoblju nakon „postsocijalističke transformacije društva“. Svrha analize jest osigurati detaljne empirijske uvide u kulturnu potrošnju (odnosno „kulturne prakse“) građana/ki Hrvatske, koji mogu poslužiti kao podloga formuliranju eksplicitnih kulturnih politika (nacionalne i gradskih) namijenjenih otklanjanju prepreka pristupu kulturi i povećavanju participacije u kulturi. Namjera je također pristupiti tematici kulturne politike sa sociološkog, a ne s pretežno javno-političkog stajališta. Podaci na temelju kojih se temelji analiza u priopćenju prikupljeni su anketnim ispitivanjem na nacionalno reprezentativnom uzorku, provedenim 2015. godine u okviru projekta „Životne strategije i strategije preživljavanja kućanstava i pojedinaca/ki u društvima jugoistočne Europe u vremenu krize“ (SCOPES 152626). Obrađena je stvarna kulturna potrošnja punoljetnih građana/ ki Hrvatske, s obzirom na broj i tip kulturnih i digitalnih aktivnosti, kao i njihove preferencije u glazbenim žanrovima (ukus). Klasterskom analizom dobiveno je pet tipova kulturne potrošnje u Hrvatskoj, pri kojima se kao važni prediktori pokazuju urbana ili ruralna lociranost, obrazovanje, zanimanje i radni status. Vrsta prikupljenih podataka o kulturnim praksama omogućava i početno naznačivanje konstrukcije različitih „kulturnih univerzuma“ hrvatskih građana/ki, na način usporediv s onim koji je Donnat (1997) proveo u Francuskoj.