O pobožnosti u svakodnevnom životu stanovnika kasnosrednjovjekovnih dalmatinskih komuna

U izlaganju se ukazuje na osnovne vrste vrela koje istraživačima mogu koristiti u istraživanju kasnosrednjovjekovne pobožnosti u kasnosrednjovjekovnim dalmatinskim komunama, a prije svega na bilježničke spise (oporuke i drugi privatno-pravni dokumenti), narativne izvore (kronike, životopise svetaca), statute gradova i bratovština te vizualna vrela. Također se razmatra neke društveni, vojni, gospodarski i crkveni probleme koji su u većoj mjeri utjecali na promjene u kasnosrednjovjekovnoj pobožnosti u odnosu na ranija razdoblja. Kao posljedica izmijenjenih povijesnih okolnosti u dalmatinskim komunama je sve izraženija nova pobožnost karakterizirana snažnim uplivom tzv. socijalnog kršćanstva, izraženim kroz sve veću popularnost mendikantskih redova (prije svega franjevaca, dominikanaca i klarisa), mendikantskih svetaca, solidarnost i milosrđe prema osobama i skupinama na rubovima društva. Uz to, neke okolnosti kao npr. pojava kužnih epidemija i osmanske prijetnje tijekom 14. i 15. st. pobožnosti stanovništva dalmatinskih komuna daju još jednu, novu dimenziju pobožnosti, izraženu u jačanju kultova anti-peste svetaca i patrona lokalnih komuna te marijanskog kulta. Konačno, pobožnost ovog razdoblja karakterizira sve snažnija mobilnost stanovništva uzrokovana porastom popularnosti hodočašća pri čemu žene po prvi puta u povijesti postaju ravnopravni sudionici u pobožnošću ponukanoj osobnoj i društvenoj pokretljivosti.