NEPREPOZNATA CELIJAKIJA U BOLESNIKA SA BUBREŽNIM TRANSPLANTATOM – PRIKAZ SLUČAJA

UVOD: Celijakija je česta kronična autoimunosna bolest koja se javlja u 1% zapadne populacije, a karakterizira je doživotna nepodnošljivost glutena u genski predisponiranih osoba. Bolest ima vrlo šarenu kliničku sliku, može se očitovati u bilo kojoj životnoj dobi, a mogu nastupiti teške komplikacije ako se ne liječi. Zlatni standard u postavljanju dijagnoze celijakije u odrasloj populaciji je patohistološka verifikacija atrofije tankog crijeva iako su serološki testovi (protutijelo na tkivnu transglutaminazu, antiendomizijsko protutijelo) prvi korak u identifikaciji potencijalnih bolesnika. Prikazujemo slučaj bolesnika s bubrežnim transplantatom, koji se u posttransplantacijskom periodu manifestirao s kliničkom slike gubitka tjelesne težine, proljeva, pogoršanja funkcije transplantata, te i psihičkih poremećaja. PRIKAZ SLUČAJA: Radi se o bolesniku nositelju bubrežnog transplantata od 2007., osnovna bubrežna bolest je policistična bolest bubrega. Bolesniku je transplantiran bubreg od umrle osobe 2.2.2007.u KBC Rijeka. Krize odbacivanja kao i infekcija nije imao. U više navrata obrađivan radi mršavljenja, proljeva, pogoršanja funkcije transplantata, a potom i psihičkih poremećaja. Tijekom dvogodišnjeg razdoblja, višekratno je u bolenika učinjena ekstenzivna obrada kojom se nije utvrdio infektivni uzrok navedenih tegoba, kao niti maligna bolest. Učinjen je i probir na neuroendokrine tumore, te u prvom navratu i ezofagogastroduodenoskopija (EGDS), koja je bila uredna. Tijekom prve EGDS nisu uzete biopsije duodenalne sluznice, makroskopski sluznica je djelovala uredno. Tijekom posljednjeg boravka u ožujku ove godine učinjena je ponovna EGDS s biospijama sluznice duodenuma i dobiveni patohistološki nalaz govori u prilog uznapredovalih promjena u smislu celijakije po Marshal klasifikaciji III A. Ranije učinjeni probir na celijakiju (anti-tTG), je došao negativan, a što je najvjerojatnije posljedica činjenice da su IgA antitijela bila niskih vrijednosti. Nakon postavljanja dijagnoze, uvedena je stroga bezglutenska dijeta, uz regresiju ranije opisivanih tegoba. ZAKLJUČAK: Opisani slučaj ukazuje na činjenicu da u bolesnika nositelja bubrežnog transplantata s proljevima treba osim infektivnih i malignih bolesti koji su komplikacija imunospuresivne terapije misliti i na celijakiju. Celijakija je najčešća kronična bolest probavne cijevi u odrasloj dobi, ali zbog nespecifičnih simptoma i nepoznavanja prirode bolesti većina bolesnika u svijetu još se dijagnosticira sa zakašnjenjem ili pak ostaje nedijagnosticirana.