PROGRAMI VJEŽBANJA ZA OBNAVLJANJE ŽIVČANO-MIŠIĆNE KONTROLE U PACIJENATA S KRIŽOBOLJOM – PREGLED DOSADAŠNJIH SPOZNAJA

Uvod: Dosadašnja istraživanja ukazuju na narušenu živčano–mišićnu kontrolu u osoba s križoboljom. Specifične vježbe za obnavljanje narušenih živčano–mišićnih funkcija preporučuju se kao prvi izbor liječenja u području križobolje. Svrha ovog rada bila je napraviti pregled svih metoda vježbanja koje se odnose na obnavljanje živčano–mišićne kontrole u osoba s križoboljom. Materijali i metode: Članak se temelji na pretraživanju znanstvenih radova PubMed baze podataka, objavljenih u razdoblju od prosinca 2015. do siječnja 2021. godine. Radovi su ekstrahirani pomoću ključnih riječi: živčano– mišićna kontrola, živčano–mišićni trening, križobolja, neuromišićne abnormalnosti, kao i njihove kombinacije. Rezultati: Kod odabira programa vježbanja za osobe koje pate od križobolje, od izuzetne je važnosti odabrati efikasan i dostupan program kako bi se što ranije započelo s adekvatnim liječenjem. Nakon određenog vremenskog razdoblja u kojem je primjenjivan ciljani terapijski postupak, prati se napredak te korisni učinci provedenog programa. U treningu živčano–mišićne kontrole koriste se različite metode vježbanja, čiji je cilj obnova narušene kontrole dubokih mišića trupa, slabe mišićne izdržljivosti muskulature trupa, te disfunkcije u području kuka i zdjelice. Koriste se različiti programi vježbanja: trening proprioceptivne neuromuskularne Zbornik radova / Conference Proceedings 122 facilitacije, trening motoričke kontrole, vježbe stabilizacije, jačanja, istezanja, trening uz pomoć oscilirajuće platforme (HUBER), te vježbe stabilizacije uz primjenu uređaja za vibracije. Zaključak: Iako su sve veća ulaganja u modernu tehnologiju i nove uređaje za dijagnostiku i liječenje križobolje, u posljednjim desetljećima funkcionalna onesposobljenost zbog križobolje je u porastu. Radi kontradiktornih rezultata, kao i velikog broja praćenih varijabli koje se razlikuju od istraživanja do istraživanja, nije moguće zaključiti da je jedan tip vježbi ili pristup razvoju živčano-mišićne kontrole učinkovitiji od drugoga niti je utvrđena optimalna doza, intenzitet i frekvencija vježbi. Rečeno naglašava kompleksnost područja te potrebu za daljnjim istraživanjem, uz precizno postavljanje i opisivanje korištene metodologije.