Promet amforama prema nalazima u rovinjskom podmorju

Među amforama iz rovinjskoga podmorja (Tabla I) dominiraju amfore za prijevoz vina i ulja. Prijevozu vina bile su namijenjene grčko- italske amfore, amfore Lamboglia 2, Dressel 6 A, Dressel 2-4, koske, rodske i knidske amfore te amfore ravna dna. Rijetki nalazi ranih grčko-italskih amfora iz razdoblja od IV. do sredine II. st. pr. Kr. na sjevernome Jadranu odraz su političke i ekonomske razlike između južnih krajeva pod grčkim utjecajem i sjevernih, kojima su dominirali Histri i Liburni. Grčko-italske amfore počinju se redovito javljati na sjeveroistočnome Jadranu tek nakon rimskih pobjeda nad Histrima u drugoj i trećoj četvrtini II. st. pr. Kr. Amfore Lamboglia 2 proizvode se od sredine II. st. pr. Kr. do kraja I. st. pr. Kr. na zapadnoj obali Jadrana, a pretpostavljena je lokalna proizvodnja u srednjoj Dalmaciji. Ulomak amfore sa žigom DIONYSIOS pripada amfori Lamboglia 2. Taj je žig, raširen u Padanskoj nizini i na južnome Jadranu, datira u treću četvrtinu I. st. pr. Kr. Počeci proizvodnje amfora Dressel 6 A padaju u drugu polovicu I. st. pr. Kr., a njen je najveći intenzitet potrajao do sredine I. st. pos. Kr. Amfore Dressel 2-4 proizvodile su se od sredine I. st. pr. Kr. u tirenskoj Italiji, razvivši se iz rodskih i koskih prototipova. Već nekoliko desetljeća kasnije proizvodile su se i u provincijama, a povlače se s tržišta u II. st. pos. Kr. S grčkog otoka Kosa potječu amfore vinarije koje su svojim oblikom inspirirale nastanak amfora Dressel 2- 4. Pod imenom rodskih amfora okupljena je skupina amfora nastalih krajem I. st. pr. Kr. u helenističkoj tradiciji. Rodske i koske amfore javljaju se u sjevernome Jadranu u malim količinama od I. st. pr. Kr. do II. st. pos. Kr. U II. i početkom III. st. u Jadranskome je moru zabilježen uvoz amfora s grčkoga otoka Knida. Amfore vinarije ravna dna izrađivane su u brojnim radioničkim centrima širom Carstva. U skupinu amfora za ulje pripadaju amfore Dressel 6 B, amfore ljevkasta otvora, Dressel 20 i afričke amfore. Počeci proizvodnje amfora Dressel 6 B padaju oko sredine I. st. pr. Kr. Posljednji žigom obilježeni primjerci tih amfora pripadaju kraju II. i početku III. st., no novi nalazi u Istri upućuju na lokalnu proizvodnju za vlastite potrebe još krajem III. i početkom IV. st. Dominacija amfora Dressel 6 B na prostoru Alpe-Jadran tijekom cijeloga I. i u prvoj polovici II. st. svjedoči o prevazi istarskoga maslinova ulja na tome tržištu. Amfore s ljevkastim otvorom, čiji sadržaj nije sa sigurnošću ustanovljen, ali uglavnom se traži u ulju, datirane su od prve polovice I. st. barem do sredine II. st. Njihova učestalost na sjevernome Jadranu ukazuje na proizvodnu zonu u Cisalpini. Okrugle hispanske olearije Dressel 20, podrijetlom iz Betike, pojavljuju se na sjevernome Jadranu u II. i III. st. U III. do IV. st. sjevernoafrička regija postaje najznačajnijim izvoznikom ulja na Mediteranu. Sjevernoafričke amfore, osobito iz Bizacene, od III. do VI. st. transportirane su Jadranom do jadranskih odredišta i do udaljenih prekoalpskih provincija. Konzervirani riblji proizvodi iz Betike cirkulirali su Jadranom u I. st. tek rijetko, a o njihovome uvozu svjedoče amfore iz grupe Dressel 7-11. Kasnoantičke amfore narebrena tijela datiraju se u V. i VI .st. ; sadržaj im nije sa sigurnošću utvrđen. Količinski su u rovinjskome, kao i općenito u jadranskome podmorju najzastupljenije amfore jadranskoga podrijetla za prijevoz vina i ulja, a vladale su u razdoblju od II. st. pr. Kr. do III. st. pos. Kr. Slijede po brojnosti afričke amfore, koje su masovno uvožene od III. do V. st. Amfore vinarije podrijetlom s grčkih otoka nešto su rjeđe ; one pristižu od sredine I. st. pr. Kr. do kraja II. st. Skupina hispanskih amfora za transport ulja i ribljih proizvoda iz razdoblja od I. do III. st. još je manja. Od V. do VII. st. kao konkurentna roba pojavljuju se amfore pristigle s udaljenoga istočnog Mediterana i sjeverne Afrike. Rovinjsko podmorje nalazi se na “uskome grlu” pomorskog puta kojim je morao proći teret iz sjeverne Afrike ili egejskog Mediterana namijenjen prodaji u Panoniji, Noriku ili Germaniji. Od Murtera do Tršćanskoga zaljeva, prije proširenja rimske vlasti na sjeveroistočnome Jadranu u II. st. pr. Kr., morskim putevima gospodarili su Liburni i Histri. U I st. pr. Kr., zbog rimske vojne prisutnosti u Iliriku i učestalih rimskih građanskih ratova, intenzivno se plovilo Jadranom, što je rezultiralo povećanjem prometa amfora u kojima su transportirane namirnice za snabdijevanje vojske. Stabilizirana rimska vlast u I. i II. st. omogućila je ujedinjenje pomorskoga tržišta i intenzivan promet među udaljenim provincijama, koji je nastavljen i u narednim stoljećima. Brojnost brodoloma i rasutoga brodskog tereta u južnome dijelu rovinjskog podmorja, naročito oko otočića Veštar, Polari, Sv. Ivan i Dvije Sestrice, rezultat je opasnosti razvedene obale, kao i velike frekvencije prometa u lukama rimskih vila i kasnoantičkih naselja Veštar, Polari i Gustinja.