Relationship between narrative microstructure and comprehension of vocabulary and syntactic structures in children with speech and language disorders

Measures of narrative microstructure are used to assess linguistic features in narrative samples. The most common are measures of production (reflecting how much is produced), measures of syntactic complexity (reflecting the complexity of syntactic clauses in the narrative process) and measures of lexical diversity (reflecting vocabulary variety in narration process) (e.g., Mäkinen et al., 2014). These measures can provide insight into different linguistic levels of narrative sample and can reflect the basic linguistic skills of the narrator. Some previous studies have shown a positive correlation between comprehension and production of various syntactic structures and measures of syntactic complexity (Frizelle et al., 2018). Also, some studies have reported a moderate positive correlation between tests of vocabulary knowledge and lexical diversity in narrative (Hržica & Roch, 2019 ; Wood et al., 2018). These results support the use of narrative microstructure measures to better understand children’s language abilities, including the language abilities of children with language and communication disorders (Botting, 2002 ; Watkins et al., 1995). In Croatia, the relationship between vocabulary comprehension, syntactic structures and narrative microstructure in children with language and speech disorders have not been investigated. The aim of this study was to examine the relationship between measures of syntactic complexity and comprehension of syntactic structures, and measures of lexical diversity and vocabulary comprehension. We expect that measures of syntax, as well as measures of vocabulary, will correlate in children with speech and language disorders, as was shown for children with typical language development in previous studies. In this ongoing study up so far twenty- nine children (83% boys) with speech and language disorders (developmental language disorder, childhood apraxia of speech and social communication disorder) were tested. They narrated a story elicited by a sequence of pictures. Test for Reception of Grammar (TROG-2:HR) and Peabody picture vocabulary test (PPVT-III-HR) were administered. Narrative samples were transcribed in the program CLAN. Microstructure measures were calculated: mean length of communication unit (MLCU ; syntactic complexity), moving average type-token ratio (MATTR) and vocabulary measure D (lexical diversity). Spearman correlation coefficients were calculated in SPSS 23.0. There were no significant correlations between the results on PPVT-III-HR test and measures of lexical diversity (ρMATTR = - .09, p = .65 ; ρD = - .12, p = .52) or the results on TROG-2:HR test and syntactic complexity measure (ρMLCU = .05, p = .80). Interpretation of these results should take into account several factors that potentially affect the results (e.g., primary difference in population sample, narrative elicitation task, and sample size). Mjerama mikrostrukture u pripovijedanju procjenjuju se jezične karakteristike pripovjednog uzorka. Najčešće su mjere proizvodnje (odražavaju koliko je proizvedeno), mjere sintaktičke složenosti (odražavaju kompleksnost sintaktičkih struktura rabljenih u pripovijedanju) te mjere rječničke raznolikosti (odražavaju raznovrsnost rječnika koji se rabio u pripovijedanju) (npr. Mäkinen i sur., 2014). Mjere mikrostrukture, dakle, pružaju uvid u različite jezične razine pripovjednog uzorka te tako, posredno, mogu odraziti temeljne jezične sposobnosti pripovjedača. Dosadašnja su istraživanja pokazala kako postoji pozitivna povezanost ovladanosti različitim sintaktičkim strukturama i mjerama sintaktičke složenosti (Frizelle i sur., 2018). Također, postoje istraživanja koja upućuju na umjerenu pozitivnu povezanost rezultata na testovima rječničkog znanja i rječničke raznolikosti u pripovijedanju (Hržica i Roch, 2019 ; Wood i sur., 2018). Takvi rezultati govore u prilog uporabe pripovjednih mjera u boljem razumijevanju jezičnih sposobnosti djece, između ostaloga i djece s jezičnim ili komunikacijskim teškoćama (Botting, 2002 ; Watkins i sur, 1995). U Hrvatskoj još nisu provedena istraživanja povezanosti razumijevanja rječnika i sintaktičkih struktura te obilježja mikrostrukture u pripovijedanju djece jezičnim i govornim poremećajima. Cilj je ovog istraživanja ispitati povezanost između mjera sintaktičke složenosti i razumijevanja sintaktičkih struktura te mjera rječničke raznolikosti i razumijevanja riječi. Očekuje se da će mjere usmjerene na sintaksu te one usmjerene na rječnik biti međusobno povezane kod djece s različitim poremećajima jezika i govora, kao što se to pokazalo kod djece urednog jezičnog razvoja. U istraživanju koje je u tijeku do sada je sudjelovalo 29 djece (83% dječaka) s jezičnim i govornim poremećajima (razvojni jezični poremećaj, govorna apraksija, artikulacijski poremećaj te socijalnokomunikacijski poremećaj). Ispričali su priču prema slikovnom predlošku Jež i gljiva. Ispitani su testovima Test razumijevanja gramatike (TROG-2:HR) te Peabody slikovni test rječnika (PPVT-III-HR). Ispričane priče transkribirane su u programu CLAN, pomoću kojega su izračunate mjere mikrostrukture: prosječna duljina komunikacijske jedinice (MLCU ; sintaktička složenost), pomični prosječni omjer različnica i pojavnica (MATTR) te mjera rječnika D (rječnička raznolikost). U programu SPSS 23.0 izračunati su Spearmanovi koeficijenti korelacije između navedenih mjera mikrostrukture i rezultata na standardiziranim jezičnim testovima. Nije dobivena značajna povezanost između rezultata na testu PPVT-III-HR i mjera rječničke raznolikosti (ρMATTR = - .09, p = .65 ; ρD = - .12, p = .52), kao ni između rezultata na testu TROG-2:HR i prosječne duljine komunikacijske jedinice (ρMLCU = .05, p = .80). Prilikom tumačenja rezultata u obzir je potrebno uzeti nekoliko čimbenika koji su mogli utjecati na dobivene korelacije: značajke ispitivane populacije (prvenstveno razlike među sudionicima), materijal za poticanje pripovijedanja te veličinu uzorka.