Jezik grada u Šegedinovim putopisima

Rad se bavi problemom reprezentacije grada u Šegedinovim putopisima. Grad u njima nije prikazan razglednički u maniri turističkih vodiča tek kao kulturno-povijesna, civilizacijska ili bilo koja druga materijalna činjenica svijeta, nego je posredovan odnosom subjekta putopisnog diskurza prema njegovoj složenosti. U toj psihoemotivnoj vezi i grad i subjekt koji je s njim u doticaju zadobivaju nova značenja, funkcije i uloge. Na tom tragu rad je usredotočen na modele oblikovanja reprezentacija grada i njegovih označitelja te na načine na koje te reprezentacije povratno oblikuju i preispisuju identitet subjekta putopisnog diskurza. Pritom treba napomenuti da su za odnos reprezentacija grada i subjekta putopisnog diskurza konstitutivni odnosi moći poput: domaće – strano, ondašnje – ovdašnje, um – tijelo, mitsko/ruralno – urbano, kulturno – prirodno, lokalno – globalno, ja – Drugi.