Mikotoksini zrna kukuruza i mikotoksikoze svinja : agronomski načini sprječavanja

Kukuruz je najzastupljenije krmivo u hrani svinja u Hrvatskoj kojeg odlikuju visoka hranjivost, ali i prijemčljivost na mikotoksine. Kukuruz je, kao i druge žitarice, zaražen mikotoksinima koje proizvode gljivice koje žive na njemu u polju i skladištu. Čini se da su mikotoksini zbog klimatskih promjena sve prisutniji u kukuruzu u svim regijama svijeta, a kod nas se ponajviše javljaju toksini gljivica iz roda Fusarium i Penicillium. Mikotoksini djeluju, ovisno o dozi i trajanju izloženosti, na preživljavanje i zdravlje životinja i ljudi, te smanjuju proizvodna svojstva životinja. Ekonomski gubici izazvani mikotoksiniima iznose nekoliko milijardi dolaza u svijetu. Najvažniji mikotoksini kukuruza u nas su fumonisini, trihoteceni, osobito deoksinivalenol, zearalenoni. U tijelu životinja i ljudi hranom uneseni mikotoksini mogu dovesti do narušavanja funkcioniranja jetre i bubrega, neki mikotoksini djeluju kao neurotoksini, dok drugi izazivaju osjetljivost kože, a treći smanjuju otpornost životinja. Sprečavanje pojave mikotoksina i mokotoksikoza svinja zatjeva niz postupaka od polja pa do valova, koji uključuju pravilan odabir hibrida kukuruza i agrotehnike proizvodnje, smanjenje oštećenja tijekom berbe i transporta, primjereno sušenje i skladištenje, te primjenu različitih metoda i tvari u odstranjivanju mikotoksina sa zrna kukuruza i sprečavanje njegovog ulaska u organizam svinje.