Krizno komuniciranje u multikulturalnom društvu

U radu se eksplicira povijesna i holistička analiza kriznog komuniciranja u multikulturalnom društvu na primjeru Bosne i Hercegovine. Analoško-kontrastivnom teorijskom analizom strukturalnih zakonitosti komuniciranja autori izvode temeljne teorije kriznog komuniciranja o odnosima s javnostima u opasnostima i krizama. Krizno komuniciranje u multikulturnim sredinama se promatra kao oblik normalne i abnormalne krizne komunikacije u procesu strukturiranja i formiranja javnog mnijenja. “ Normalno krizno komuniciranje” nastaje uslijed međusobnog nerazumijevanja pripadnika različitih kultura s tendencijom da se oblici međusobnog kodnog protokololanog komuniciranja s vremenom ujednačavaju. “ Abnormalno krizno komuniciranje” pojavljuje se u multikulturalnim sredinama opterećenim konfliktnim, ratnim i poratnim situacijama. Tada, ne samo da dolazi do prekida komuniciranja među različitim etničkim i religijskim zajednicama, već dolazi i do degeneracije komunikacijskih odnosa unutar obitelji sa mješovitim brakovima. Takve obitelji se često raspadaju, a djeca ostaju traumatizirana. Stanje se popravlja tek nakon više desetljeća. U zaključnom razmatranju provodi se prakseološka analiza kriznog komuniciranja u multikulturalnim društvima u kontekstu implementacije novih teorija o odnosima s javnostima u možebitnim krizama i opasnostima u multikulturalnim sredinama.