Pastoral između tradicionalizma i progresivizma

Pastoralno djelovanje je u službi prenošenja vjere, u službi predaje (tradicije). Predaja je njegova ključna sastavnica. Elementi predaje u vremenu i u kulturi moraju biti oživotvoreni upravo kroz pastoral Crkve. Današnje pastoralno djelovanje, pozvano služiti autentičnoj tradiciji vjere, često se nalazi između dviju suprotnih krajnosti koje ne pridonose autentičnom služenju u vjeri. Riječ je, s jedne strane, o 'tradicionalizmu, ' a s druge strane o njegovoj suprotnosti – 'progresivizmu'. Značenje ovih dvaju pojmova uključuje više sastavnica koje očituju brojne negativne pojave koje narušavaju autentično pastoralno djelovanje. Tradicionalizam predstavlja nekritičko utvrđivanje promjenjivih oblika djelovanja koji u novim okolnostima pridonose stagnaciji pastorala, dok progresivizam u pastoralu pogoduje improvizacijama i nedozvoljenim prilagođavanjima koja često ugrožavaju i same temelje pastoralnog poslanja. U ovome radu, na teološki prosudbeno-kritički način, proučavaju se poveznice tradicije i pastorala, kao i opasnosti tradicionalizma i progresivizma u njihovim glavnim izražajnim formama. Na taj način izdvajaju se i ključni teološko-pastoralni elementi koji trebaju pridonijeti nadvladavanju tradicionalističkih tendencija u pastoralu i u isto vrijeme širenju autentične predaje vjere.