Predviđanje subjektivne dobrobiti adolescenata u kontekstu roditeljskih varijabli i vezanosti za školu

Vezanost djece i mladih za školu pokazala se značajnim prediktorom ne samo rizičnog i delinkventnog ponašanja, već i boljih životnih ishoda, poput veće razine samopoštovanja. Kvaliteta odnosa u obitelji također je značajan zaštitni čimbenik koji može dovesti do bolje psihosocijalne prilagodbe te taj odnos može biti djelomično posredovan vezanošću za školu. Stoga je cilj ovog rada bio ispitati doprinos privrženosti roditeljima i vezanosti za školu u objašnjavanju percipirane subjektivne dobrobiti mladih te ispitati potencijalne medijacijske efekte. Istraživanje je provedeno u sklopu projekta „Ekonomske teškoće obitelji, psihosocijalni problemi i obrazovni ishodi adolescenata u vrijeme ekonomske krize“, financiranog od strane Hrvatske zaklade za znanost. Za potrebe ovog izlaganja korišteni su podaci dobiveni samoprocjenom 944 učenika prvih razreda srednje škole iz šest županija središnje Hrvatske. Korišten je dvo-etapni neproporcionalno stratificirani klaster uzorak, a sudionici su bili u dobi od 14 do 17 godina (M = 15, 15 ; SD = 0, 480) te 49, 7% uzorka činile djevojke. Analizirani podaci dobiveni su primjenom Upitnika subjektivne dobrobiti (Rees, Goswami i Bradshaw, 2010), Inventara privrženosti roditeljima i vršnjacima (Armsden i Greenberg, 1987), Upitnika vezanosti za školu i Upitnika obrazovnih očekivanja od strane roditelja, koji su konstruirani za potrebe ovog projekta. U analizi podataka korištena je hijerarhijska regresijska analiza, pri čemu su u prvom bloku uvrštene socio-demografske i školske varijable sudionika, a u sljedećima redom privrženost roditeljima, obrazovna očekivanja od strane roditelja i vezanost za školu. Svi su se blokovi varijabli pokazali značajnima u predikciji subjektivne dobrobiti srednjoškolaca te je ukupno objašnjeno 32, 6% varijance kriterija. Također su ispitani predloženi medijacijski učinci te se pokazalo da je odnos između privrženosti roditeljima i subjektivne dobrobiti mladih djelomično posredovan njihovom vezanošću za školu. Ovakvi nalazi ukazuju na važnost roditeljske uloge u obrazovanju djece, ne samo zbog potencijalnog utjecaja na odnos koji će djeca razviti prema školi i obrazovnim postignućima, već i subjektivne dobrobiti koju mladi doživljavaju.