Razumijevanje misijskog djelovanja Crkve od apostolskog i otačkog vremena

Autor u ovom radu istražuje misijsku svijest prve Crkve koja je imala svoje osnovno ishodište u poslanju koje je Gospodin dao apostolima da idu i naviještaju kraljevstvo Božje. U najranijem razdoblju širenja radosne vijesti oni su taj nalog vršili kao putujući misionari obilazeći najprije židovske zajednice, no vrlo brzo su se okrenuli i prema poganima jer su bili poslani da naviještaju svakome stvorenju. Djelovanjem u hele- nističkome svijetu kršćani će pokazati da itinerancija nije jedini oblik misionarenja, već da misijsko svjedočenje može i treba biti svjedočanstvom života, pri čemu su se isticali najprije mučenici, pa i svi ostali vjernici koji su živjeli dosljedno evan eoski. Osim što je Crkva u tome razdoblju zemljopisno dosegla sve krajeve svijeta, osjetit će se i potreba za prodiranjem u dubinu, to jest do srca svakoga čovjeka i svih rele vantnih društvenih ustanova. Kada je potom društvo postalo kršćanskim, ostalo je još uvijek mnogo prostora za misionarskim djelovanjem prema nepokrštenim poganima, no ovaj put uz svesrdnu pomoć carskih struktura, pri čemuje znalo doći i do korištenja nedopuštenih metoda i sredstava. Posebno pak poglavlje misionarskoga rada Crkve u prvim stoljećima bilo je u vrijeme seoba naroda kada je Crkva morala uložiti golemi napor da evangelizira poganske naroda, a krivovjerna arijanska plemena privede na katoličku vjeru.