Mletačka vojna organizacija u Dalmaciji i Boki od Morejskog rata (1684.-1699.) do Požarevačkog mira 1718

U ovom doktorskom radu autor raščlanjuje ustrojstvo mletačke vojne organizacije u Dalmaciji i Boki u razdoblju od početka Morejskog rata do završetka Drugog morejskog rata, odnosno od 1684. do 1718. godine. Koristeći se spoznajama suvremene historiografije o ranomodernom europskom ratovodstvu, autor se, proučavajući i interpretirajući poglavito izvorne spise mletačke vojne administracije, usredotočio na analizu temeljnih organizacijskih oblika mletačke kopnene vojske koji su postojali i mijenjali se tijekom dvaju posljednjih ratova Mletačke Republike i Osmanskog Carstva. Iz tog je razloga klasičan historiografski narativ o tijeku ratova i vojnim operacijama potisnut u drugi plan. Ipak, kako bi se dobio uvid u širi kontekst unutar kojeg je mletačka vojna organizacija oblikovana autor, oslanjajući se na dosadašnje historiograske spoznaje koje tek mjestimično nadopunjuje novim tumačenjima i podacima, daje kraći prikaz političkih i vojnih prilika u promatranom razdoblju. Središnje je istraživanje usmjereno na proučavanje profesionalnih kopnenih postrojbi mletačke vojske, ponajviše onih lokalnog ishodišta, odnosno pješačkih postrojbi izvorno označavanih kao Oltramarini i konjaničkih postrojbi koje su najčešće u izvorima označavane kao Croati a cavallo, te na mletačku teritorijalnu vojnu organizaciju, odnosno postrojbe cernida i krajini. Takav je pristup nametnuo podrobnu analizu zapovjedne hijerarhije mletačke vojske, njezinog ispreplitanja s mletačkim administrativnim službama kao i ocrtavanje ustroja mletačkih profesionalnih kopnenih postrojbi. Budući da je mletačka vlast, suočena s vlastitim administrativnim nedostacima i ograničenjima, svoje profesionalne postrojbe novačila, opremala i organizirala, kao što je to bio slučaj u većini ranomodernih europskih država, oslanjajući se na širok spektar privatnih poduzetničkih praksi, posebna je pažnja usmjerena fenomenu vojnog poduzetništva. Istraživanje je poglavito usredotočeno na poslovne mreže lokalnih vojnih poduzetnika koji su novačili i organizirali postrojbe Oltramarina i Croati a cavallo, kao i na mehanizme državne kontrole nad privatnim vojno-poduzetničkim djelatnostima. Te su djelatnosti ujedno bile i polje povezivanja i ispreplitanja interesa države i lokalnih elita. Mletačka teritorijalna vojna organizacija, koja je čvrsto stajala pod utjecajem i nadzorom državne administracije, također je povezivala lokalne elite i državu, a odgovarajuća je pozornost posvećena njezinoj ulozi u uklapanju brojnih zajednica novih podanika, od kojih su najznačajnije bile one koje su Mlečani nazivali Morlacima (Morlacchi), u mletački administrativni sustav. Najzad, posljednji je dio istraživanja usmjeren na opremu, naoružanje i taktiku mletačke kopnene vojske, posebice postrojbi lokalnog ishodišta. Najznačajniji dio njihove opreme bilo je vatreno streljačko oružje koje je zbog jednostavnosti upotrebe omogućilo golemi kvantitativni rast mletačke vojske u promatranom razdoblju. Istraživanje je pokazalo kako su pješačke postrojbe mletačke vojske bile uvježbavane u korištenju taktike paljbe u salvama koja im je u sukobu s osmanskim snagama nerijetko donosila prednosti na taktičkoj razini. Najzad, rad je pokazao kako su vojni izvori društvene moći u razmatranom razdoblju presudno utjecali na oblikovanje ukupne društvene strukture ranomoderne Dalmacije i Boke.