Razmjena informacija u poreznim stvarima: analiza hrvatskog normativnog okvira u svjetlu zahtjeva FATCA-e

Jedno od najaktualnijih pitanja u svijetu poreza 21. stoljeća nastanak je i razvoj novih modela međudržavne administrativne suradnje u poreznim stvarima. Naime, paralelno s izbijanjem svjetske financijske krize 2008. godine države počinju primjenjivati potpuno nove metode suradnje, primarno radi suzbijanja onih oblika porezne evazije vezanih uz tzv. porezne oaze. U tom smislu prekretnicu predstavlja donošenje jednoga saveznog zakona u SAD-u 2010. godine (engl. Foreign Account Tax Compliance Act ; FATCA). Proteklo razdoblje obilježava intenzivno sklapanje posebnih sporazuma između SAD-a i drugih svjetskih država, usmjerenih implementaciji osnovnih instituta propisanih FATCAom. Dodatno, FATCA je imala učinak katalizatora međunarodne suradnje u području razmjene porezno relevantnih informacija, čiji je rezultat i stvaranje tzv. globalnog standarda razmjene informacija pod okriljem OECD-a. Navedeni aktualiteti neminovno utječu i na hrvatski porezno-pravni okvir. Cilj je ovoga rada prikazati novi hrvatski normativni okvir razmjene informacija u poreznim stvarima, zadanog prije svega globalnim kretanjima u tom području. Posebna se pozornost posvećuje FATCA-i, s obzirom na to da su temeljni instituti ovog propisa postali uzor za novi, multilateralni pristup tematiziranim problemima.