Utjecaj tjelesne aktivnosti na biološke faktore kod djece i adolescenata sa sindromom down

Downov sindrom najčešći je genetski poremećaj koji se javlja kod živorođene djece. Djeca i adolescenti s Downovim sindromom imaju nižu razinu kardiorespiratorne kondicije nego ostatak populacije. Razina kardiorespiratorne kondicije važan je indikator zdravlja, a kao najčešći biološki čimbenici zašto djeca i mladi s Downovim sindromom imaju nižu razinu kardiorespiratorne kondicije navode se autonomna disfunkcija, smanjeni ventilacijski kapacitet te metabolička disfunkcija. Cilj je ovog rada prikazati istraživanja koja su se bavila pitanjem utjecaja tjelesne aktivnosti na biološke čimbenike. Kapacitet za provođenje tjelesne aktivnosti kod osoba s Downovim sindromom iznimno je nizak zbog sjedilačkog načina života. Upravo zbog toga bitno je znati koji su pozitivni biološki čimbenici koji se javljaju nakon provedene tjelesne aktivnosti. Kroz prikaz nekoliko istraživanja provedenih unazad 5 godina, prikazali smo da trening snage donjih ekstremiteta, aerobni trening, opći trening snage, plivanje i/ili ples imaju pozitivan učinak na biološke čimbenike kao što su smanjenje masnog tkiva, poboljšanje kardiorespiratorne kondicije i povećanje mišićne snage i izdržljivost kod osoba s Downovim sindromom. Uz poboljšanje bioloških čimbenika treba spomenuti i povećanje kvalitete života jer se kroz provođenje tjelesne aktivnosti i uključuju u društvo. Tjelesna aktivnost u bilo kojem obliku od iznimne je važnosti za djecu i adolescente s Downovim sindromom. Uz to što ih potiče na aktivniji način života, utječe pozitivno i na biološke faktore. Istraživanja nam pokazuju da je važno poticati mlade i adolescente na tjelesnu aktivnost od najranije dobi kako bi se prevenirali razni kardiorespiratorni i metabolički problemi u odrasloj dobi.