Iskustvo nasilja u obitelji i trenutne životne prilike kao prediktori rizičnosti majki za zlostavljanje djece

Ranije istraživanje provedeno u Hrvatskoj pokazalo je da je više od 25% djece koja pohađaju 7. razred osnovne škole tijekom života u obitelji doživjelo psihičko zlostavljanje, a čak 34% njih doživjelo je neki oblik tjelesnog zlostavljanja (Ajduković, Rimac, Rajter i Sušac, 2012). Kao nastavak tog projekta provedeno je istraživanje s učenicima iz cijele Hrvatske te roditeljima djece koja pohađaju 7. razred osnovne škole. Cilj ovog rada je ispitati doprinos različitih skupova prediktora objašnjenju rizičnosti za zlostavljanje djeteta kod majki. Uzorak sudionica čiji su podaci uključeni u analizu sastojao se od 486 majki prosječne dobi od 41 godine (M=41, 29 ; SD=5, 077), čija djeca u prosjeku imaju 13 godina. Kao kriterijska varijabla korišten je Inventar rizičnosti za zlostavljanje djeteta (Child Abuse Potential Inventory - CAPI ; Milner, 1986), a instrumenti za ispitivanje prediktora uglavnom su konstruirani za potrebe ovog istraživanja. U istraživanju su korišteni sljedeći skupovi prediktorskih varijabli: sociodemografski podaci, iskustvo nasilja u djetinjstvu, odnos s partnerom, iskustvo stresa u svakodnevnom životu te socijalna podrška (Berlin social support scale ; Schwarzer i Schulz, 2000). Hijerarhijska regresijska analiza pokazala je da svi skupovi prediktora značajno doprinose objašnjenju rizičnosti za zlostavljanje djece te da zajedno objašnjavaju 49, 9% varijance navedenog kriterija. Za prediktore koji su se pokazali značajnima izračunate su i njihove povezanosti s pojedinim subskalama CAPI-ja, u svrhu boljeg razumijevanja njihovog doprinosa objašnjavanju ukupnog rezultata u kriterijskoj varijabli. U prezentaciji će biti prikazan doprinos pojedinih prediktora razumijevanju potencijala za zlostavljanje djeteta i njihova povezanost sa subskalama CAPI-ja te će se razmotriti implikacije dobivenih rezultata.