Čuvanje ljekovitog bilja

Mnogim vrstama biljaka koje se koriste kako svježe tako i sušene za pripremu čajeva ili raznih tekućina pripisuju se ljekovita svojstva. Stoga se takvo bilje najčešće naziva ljekovito bilje. Danas je često u uporabi i izraz biljne infuzije što su zapravo biljni čajevi napravljeni od svježih ili suhih listova, cvijeća, korijenja ili sjemenja različitih vrsta biljaka. Tijekom pregleda raznih uzoraka ljekovitog bilja, kao i skladišta i proizvodnih pogona najčešće smo nalazili, bakrenastog moljca (Plodia interpunctella Hbn.), duhanovog moljca (Ephestia elutella Hbn.), krušara (Stegobium paniceum (F.)) iduhanara (Lasioderma serricome (L.)), kao uzročnike šteta. Cilj rada je predstaviti vrste štetnika, ukazati na važnost njihove prisutnosti, predložiti načine za određivanje nazočnosti štetnih kukaca i njihovo suzbijanje te postupke koje valja obavljati tijekom prerade i uskladištenja kako bi se spriječile štete. Feromone i svjetlosne mamce potrebno je koristiti za određivanje nazočnosti štetnika u skladištu. Za uspješno čuvanje ljekovitog bilja potrebno je imati skladišta izgrađena od kvalitetnih materijala radi održavanja ujednačene temperature u skladištu i jednostavnog održavanja čistoće i urednosti. Mjere suzbijanja valja obavljati preventivno u praznom skladištu, a za tretiranje uskladištene robe potrebno je imati odvojenu prostoriju. Za suzbijanje štetnika na ljekovitom bilju preporučuje se koristiti CO2 pod visokim tlakom u odgovarajućim čeličnim odjeljcima iako se mogu koristiti i sredstva koja oslobađaju plin fosfin.