Značaj odnosa s javnošću u kriznim situacijama u industriji sporta

Odnosi s javnošću u sportu imaju mnogostruku ulogu u zavisnosti koju ciljnu javnost targetiraju. Oni mogu biti deo seta promocionog miksa kao najtransparentnijeg područja marketinga u sportu, ali mogu se posmatrati i potpuno samostalno što je i najčešći slučaj. Razlog je u širini njihove primene, kao i u potencijalu koji imaju, posebno u situacijama u kojima se poslovni subjekat u industriji sporta suočava sa krizom. Krizne situacije su sve češća odlika savremenog sportskog tržišta, što zbog njegovog brzog rasta, što zbog pojave mnogobrojnih spoljnih izazova koji su deo okruženja sportskog subjekta. Pored poslovnih subjekata koji proizvode i prodaju sportske proizvode i usluge, možemo i sportske organizacije, zatim sportske događaje, kao i same sportiste posmatrati kao subjekte koji se mogu naći u kriznim situacijama. Svi oni čine industriju sporta. Samim tim uloga odnosa s javnošću podrazumeva relacije sa mnogobrojnim vrstama javnosti, dok mehanizmi primene ovog sredstva u kriznim situacijama zasigurno sve više koriste potencijale društvenih medija. Industrija sporta sve više zahteva integraciju savremenih informaciono-komunikacionih tehnologija, kako zbog unapređenja imidža pojedinačnih subjekata u percepciji globalne javnosti, tako i u kriznim situacijama za rešavanje istih. Iako je jedna od mogućih strategija odnosa s javnošću izostanak reakcije subjekata koji je u krizi, u današnjem poslovnom okruženju ta se strategija ne preporučuje, upravo zbog veoma velikih potencijala društvenih medija. Oni su ti koji mogu da stvore bolju sliku i reputaciju sportskog subjekta, ali su takođe u mogućnosti i da prouzrokuju veliku štetu zbog viralnosti širenja informacija. Ukoliko poslovni subjekat ne reaguje odmah, to ostavlja prostora za nesmetano širenje štetnih informacija i sve manje mogućnosti za popravku imidža. Pored toga, širenje informacija u takvom okruženju brzo dovodi do glasina, čak i spinovanja na štetu već ugroženog subjekta. Rešenje se nalazi u primeni potencijala odnosa s javnošću, posebno u kriznim situacijama, bez obzira na to da li je sportista, sportska organizacija ili bilo koji drugi učesnik u industriji sporta. Cilj rada je ukazati na značaj potencijala odnosa s javnošću u sportskoj industriji u širem smislu. Osnovna hipoteza je H0: Izostankom primene alata odnosa s javnošću, dolazi do ugrožavanja imidža sportskog subjekta koji se nalazi u kriznoj situaciji.