Sezonska raspodjela i ekološki značaj kriptofita u Riječkom zaljevu i u Vinodolskom kanalu

Kriptofiti su bičaši koji uz dinoflagelate, kokolitoforide i zelene alge, čine glavninu nanoplanktona (stanice veličine 2 – 20 µm) u moru. Stanice kriptofita imaju čvrst proteinski periplast, pa ostaju dobro očuvane u konzerviranim uzorcima i lako se prepoznaju pod svjetlosnim mikroskopom. Istraživanje u Riječkom zaljevu i u Vinodolskom kanalu kod Crikvenice, je provedeno u okviru nacionalnog projekta Jadran, u razdoblju od 2002 do 2005 godine. Najjači razvoj kriptofita zabilježen je u površinskom sloju (0–10 m). Njihov razvoj ovisi o koncentraciji hranjivih tvari (anorganskih i organskih) i termohalinim svojstvima mora, te o razvoju ostalog fitoplanktona s kojim stupa u kompeticiju za nutrijente. Razvoj kriptofita je najčešće zabilježen u proljeće, nakon dotoka nutrijenata i početnog razvoja dijatomeja. Iako im pogoduje povećana koncentracija nutrijenata u proljeće, često se razvijaju uz dinoflagelate i zelene bičaše u oligotrofnim ljetnim uvjetima, zbog njihove sposobnosti miksotrofne prehrane. Prema tome, kriptofiti sudjeluju u stvaranju i transformiraju organsku tvari u moru. Mala ljetna koncentracija fosfata i nitrata (manja od 0.01, odnosno 0.3 µmol po litri), te mala abundancija dijatomeja i dinoflagelata (manje od 10^5, odnosno 5x10^3 stanica po litri), često pokazuju da je istraživano područje oligotrofno.