Kulturna diplomacija i vanjska politika Republike Hrvatske

Kulturna diplomacija predstavlja jedno od posebnih područja unutar šire kategorije diplomacije i dijela javne diplomacije, koja određuje sadržaj diplomatskoga djelovanja. Vlade nacionalnih država i drugi tipovi aktera kulturnu diplomaciju provode primjenom raznih oblika kulturnoga predstavljanja i razmjene usmjerenih prema stranim javnostima. Cilj tih razmjena je ostvarivanje međusobnoga razumijevanja i suradnje u skladu s njihovim vanjskopolitičkim ciljevima koji obuhvaćaju promociju vlastite kulture i izgradnju pozitivnoga imidža, kao i cjelokupne meke moći. Primjenjujući navedeni teorijski okvir, u ovome će se radu predstaviti studija slučaja aktualne kulturne diplomacije Republike Hrvatske. Polazimo od povijesnoga konteksta i nedavnih političkih promjena koje su utjecale na trenutačni smjer vanjske politike te koje određuju politički diskurs nacionalnoga identiteta i kulture. Konkretna je analiza provedena na temeljima razlike strukturnoga i konceptualnoga aspekta kulturne diplomacije te s fokusom na izgradnju meke moći Republike Hrvatske. Promatrajući strukturni aspekt, u radu predstavljamo važne institucije koje sudjeluju u hrvatskome kulturno-diplomatskom djelovanju uključujući ove institucije: Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Ministarstvo kulture i medija, Zakladu „Hrvatska kuća“, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Hrvatsku turističku zajednicu, Maticu hrvatsku i Academiu Cravaticu. U sklopu konceptualnoga aspekta analiziramo kulturne sadržaje kojima se oblikuje vanjski nacionalni imidž Hrvatske. Kulturne sadržaje promatramo u kontekstu triju hrvatskih vanjskih orijentacija – srednjoeuropske, mediteranske i balkanske – te na primjeru odabranih projekata: predstavljanje hrvatskoga podrijetla kravate i hrvatsko francuske kulturne suradnje. U zaključku navodimo ključna zapažanja i probleme u vezi s institucionalnom organiziranošću hrvatske kulturne diplomacije, a naročito zapažanja o nedovoljnoj integriranosti ovoga područja. U pogledu konceptualne usmjerenosti ukazujemo na mogućnosti daljnjega korištenja kulturnih potencijala za stvaranje pozitivnoga vanjskog imidža.