Vjera i nevjera kod biskupa Mije Škvorca

Opsežno područje suvremene filozofije religije također obuhvaća problematičan odnos između vjere i ateizma. Autor se svom diplomskom radu osvrće na bogat propovjednički, katehetski i filozofski opus pomoćnog zagrebačkog biskupa Mije Škvorca koji se istaknuo svojim nastojanjima u izgradnji dijaloga između marksista i kršćanskih intelektualaca u bivšoj Jugoslaviji. Primjer takvih nastojanja su javne tribine 1967., na kojima je raspravljao s poznatim marksistom Brankom Bošnjakom. Vjera i ateizam su podjednako prisutni u povijesti i kulturi. Prije svega, objavljene religije se razlikuju od ostalih religija svijeta jer su utemeljene na objavi jednog Boga. Svim religijama i religioznim sustavima zajedničko je religiozno iskustvo. Ono se odrazilo i na ostala područja ljudskog duha: u književnosti, umjetnosti, filozofiji i povijesti. Prigovori ateista s kojima je biskup Škvorc vodio rasprave su se upravo temeljili na argumentu subjektivnosti religioznosti. Suvremeni ateizam je uvjerenje koje se oslanja na objektivnim datostima koje pružaju znanstvene discipline. Ipak, koliko god zasluge znanosti bile neupitne za stupanj ljudskog razvoja ona nailazi na prepreke u razumijevanju temeljnih pitanja o smislu postojanja čovjeka i svemira, i ideje o Bogu kao početku svega i konačnoj svrsi.