Liturgija - mjesto zajedništva ili razlog nejedinstva u župi? Odnos crkvenih pokreta prema liturgiji Crkve

Jedan od ključnih problema suvremenog 'liturgijskog pitanja' predstavlja činjenica 'pluralizacije' rimskog obreda s posljedicom faktične fragmentacije crkvenog jedinstva na sakramentalnom temelju i pokušaja njegove integracije na drugim osnovama. Taj fenomen bilježi porast proporcionalan sve većem osnaženju crkvenih pokreta. U potrazi za valjanim kriterijima i autentičnim uvjetima na čijim će temeljima zasnivati kritički odnos spram 'obrednog pluralizma', izlaganje ispituje mogućnosti korekcije i integracije 'potrage za zajedništvom' kod crkvenih pokreta. Na toj se okosnici raščlanjuje fizionomija 'liturgijske zajednice' kod crkvenih pokreta naspram normativnih teološko-liturgijskih načela. Ozbiljenje Crkve kao sakramenta jedinstva (usp. SC 26) u svojem liturgijskom izvorištu zahtijeva obnovljeno vrjednovanje sakramentalnog i zato obrednog temelja crkvenog posredovanja u čijem su duhu crkveni pokreti pozvani oživjeti 'agapsku', 'proročku' i 'evangelizacijsku' dimenziju župske liturgijske zajednice.